EXPORTDRVO

Rast prihoda od gotovo 80 posto, i to u kriznoj 2009., brojka je zbog koje su Exportdrvo ovih dana mnogi počeli proglašavati jednom od najboljih izvoznih tvrtki u zemlji. Zaključke o procvatu te tvrtke u recesiji nametnule su i brojke koje gore o više nego dvostrukom rastu njezine dobiti.

No fantastični podaci iz bilance tvrtke čija je osnovna djelatnost izvoz drvne građe i namještaja, nažalost, samo su rezultat promjene njezina knjigovodstva, a ne i stvarnog rasta izvoza. Naime, 2008. Exportdrvo je u prihode uknjižilo samo zaradu na namještaju i drvnoj gradi koju je kupovalo u Hrvatskoj pa prodavalo u inozemstvo, ali lani je, nakon upozorenja revizora, promijenilo način knjiženja prihoda. Godine 2009. u stavci prihoda našla se tako stvarna vrijednost prodanih proizvoda, a ne samo dobit ostvarena na njima. Usporedba lanjskih prihoda i onih iz 2008. stoga nije moguća.

Po svemu sudeći, Exportdrvo nije procvalo u recesiji, kao što bi se moglo zaključiti iz podataka o rastu prihoda na 452 milijuna kuna, no prema podacima o dobiti ipak se može zaključiti da su u kompaniji napravljeni pozitivni pomaci. Dobit u 2009., naime, narasla je 130 posto na 10,7 milijuna kuna. Takav pozitivan trend nastavljen je i u ovoj godini, pa je tako u prvom kvartalu dobit bila 3,5 milijuna kuna, odnosno 84 posto više nego u istom razdoblju 2009.

Dobar je financijski rezultat, prije svega, postignut zbog restrukturiranja, zatvaranja neprofitabilnih prodavaonica i smanjenja broja zaposlenika. U 2008. tvrtka je zapošljavala u prosjeku 115 radnika, a ove je godine taj broj smanjen na 86.

Sve to rezultiralo je smanjenjem troškova osoblja (oko tri milijuna kuna u godini dana), smanjenjem zaliha i angažiranih sredstava te većom dobiti. Dobit bi bila i veća da se nije znatno povećala amortizacija (za 5,3 milijuna kuna) zbog promjene procijenjenog vijeka dugotrajne materijalne imovine. U sklopu restrukturiranja Uprava Exportdrva odlučila je riješiti se i neprofitabilnog dijela poslovanja, točnije zastupstva i prodaje Panasonicovih proizvoda, pa je u skladu s time zatvorila Panasonicove trgovine u Dubrovniku, Rijeci i Novom Zagrebu, a uskoro će i posljednje prodajno mjesto, ono u zagrebačkoj Ilici. Takav potez sasvim je logičan jer je u tom segmentu konstantno postizala negativan rezultat. Tako je u 2008. na 51 milijuna kuna prihoda od prodaje Panasonicovih proizvoda imala gubitak od čak 4,2 milijuna kuna, a lani je na 29 milijuna kuna ostvarila gubitak od 4,6 milijuna kuna. Veći gubitak na manjim prihodima rezultat je lanjskog snažnog udara krize na segment potrošačke elektronike, ali vjerojatno i tvrtkina rješavanja zaliha iz tog portfelja (u međuvremenu je zastupstvo za Panasonic preuzeo M San).

Izbacivanje potrošačke elektronike iz poslovanja Exportdrva pokazuje da je Uprava odlučila usmjeriti se na osnovni biznis, odnosno prodaju primarnih, polufinalnih i finalnih proizvoda od drva. Najvažniji tvrtkin segment i dalje je prodaja drvne građe koja u prihodima sudjeluju s gotovo 60 posto; finalni i polufinalni proizvodi pak u prihodima sudjeluju s dvostrukom manjim postotkom. Drvena građa uglavnom se izvozi na talijansko i egipatsko tržište, ploče i parketi na talijansko i francusko, nešto manje na španjolsko i portugalsko, a namještaj i dijelove namještaja domaćih tvrtki uglavnom na tržišta Njemačke, Velike Britanije i Francuske.

Iako je Zapadna Europa, u kojoj Exportdrvo ostvaruje znatan dio prihoda, polako počela izlažiti iz recesije, u zagrebačkoj tvrtki ne očekuju brz oporavak tržišta, pa sukladno tomu ni rast prihoda. Prema predviđanjima kompanije poslovni bi prihodi ove godine trebali pasti otprilike tri posto. Prvi je kvartal, doduše, bio bolji od tih projekcija jer su prihodi narasli 1,2 posto u odnosu na isto lanjsko razdoblje.

Iznad očekivanja i planova sigurno će biti i rezultati cijele godine, no ne zbog rasta izvoza, nego zbog konačnog rješenja spora koji Exportdrvo vodi s NP-om Plitvička jezera. Naime, sredinom ožujka sklopljena je sudsko nagodbna prema kojoj se NP Plitvička jezera obvezuju Exportdrvu platiti 35,5 milijuna kuna za radove na obnovi i opremanju hotela. Tako je okončan dugogodišnji spor dviju tvrtki nastao jer su Plitvička jezera osporavala Exportdrvu izvršene radove na opremanju hotela u vrijednosti od 22,8 milijuna kuna. Hotel je rekonstruiran još 1996. (da bi predsjednik Franjo Tudman ondje dočekao Novu godinu), ali plaćanje se osporavalo jer je iznos radova bio gotovo dvostruko veći od ugovorenog. Doduše, ovlašteni revizor ustvrdio je da su napravljeni radovi u toj vrijednosti. Navodno je jedan od razloga neplaćanja bilo opiranje Uprave Exportdrva tome da tvrtku preuzme Miroslav Kutle, čiji je brat u to vrijeme došao na čelo NP Plitvičkih jezera. Vrijednost radova s pripadajućim kamatama gotovo je dvostruko veća od iznosa koji će nagodbom dobiti Exportdrvo, no s obzirom na to da se sudskom rješenju spora nije nazirao kraj, u Upravi zagrebačke tvrtke zadovoljni su postignutom nagodbom.

Rješenjem spomenutog spora odnosi Exportdrva i Miroslava Kutle ipak nisu potpuno riješeni. Za 34,4 posto dionica koje danas drži Spačva, naime, vjeruje se da su u vlasništvu Miroslava Kutle i da iza ponude za preuzimanje Exportdrva 2006. nije stajala Spačva, nego Kutlini ljudi. Te dionice sada su ponovno u žarištu interesa, dijelom zbog vezanosti Kutle s Fimom i Podravkom, a dijelom zbog toga što je Spačva u velikim financijskim problemima. Naime, spomenute dionice Spačva je založila kao jamstvo za kredit u Hrvatskoj poštanskoj banci, koji danas ne može plaćati, pa bi se HPB mogao odlučiti na unovčenje tih dionica. Doduše, one danas vrijede dvostruko manje nego od vrijednosti kredita, zato je vjerojatnije da ipak neće biti prodaje.

Ipak, u Exportdrvu su vrlo oprezni, zato su u posljednjih godinu dana stalno kupovali trezorske dionice da bi se zaštitili od preuzimanja. S tim paketom članovi Uprave i Nadzornog odbora Exportdrva te osobe povezane s njima drže otprilike 35,5 posto dionica tvrtke, što je više nego dovoljan postotak za blokadu bilo kakva pokušaja preuzimanja. Nekotine Exportdrva vrijedne 15-ak milijuna eura (zgrada na Marulićevu trgu u Zagrebu i u Novom Zagrebu na čijem bi se mjestu mogao graditi ne-boder te nekotrine u Velikoj Gorici, Rijeci i Puli) mnogima su bile zanimljive i primamljivije od osnovne tvrtkine djelatnosti iako financijski pokazatelji Exportdrva u posljednje vrijeme hvaljujući restrukturiranju pokazuju da i osnovni biznis može donositi dobru zaradu. Pitanje je samo može li na toj osnovnoj djelatnosti, koja se uglavnom svodi na prodaju drvne grada, Exportdrvo dalje rasti i širiti se i ima li Uprava viziju kako dalje nakon restrukturiranja.