Tjedan godišnjeg može imati pet, ali i šest dana. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mora se odrediti računa li se jednotjedni godišnji odmor kao pet ili šest dana. Prirodno se nameće da se računanje veže uz raspored tjednoga radnog vremena, ali to ne mora biti tako.
Nema mogućnosti za novčanu naknadu. Zabranjena je isplata novčanih naknada u zamjenu za korištenje pravom na godišnji odmor. Samo radnicima kojima iz bilo kojeg razloga prestaje radni odnos, a poslodavac im nije omogućio iskorištavanje godišnjeg odmora, treba isplativati naknadu za neiskorišten godišnji odmor. U svim je drugim slučajevima poslodavcu koji radniku nije omogućio korištenje godišnjim odmorom zaprijeđena prekršajna kazna od čak stotinu tisuća kuna.
Poslodavci su obvezni radnicima osigurati prava u vezi s godišnjim odmorom prema novom Zakonu o radu koji ta prava uređuje za radnike povoljnije od prijašnjih propisa. Nove odredbe rezultat su prilagodbe našeg zakonodavstva zahtjevima EU. Najkraći puni godišnji odmor više nije 18 radnih dana, nego četiri tjedna. Pravo na godišnji odmor dulji do četiri tjedna uređuje se ugovorom o radu, pravilnikom o radu, odnosno kolektivnim ugovorom koji obvezuje poslodavca. U većini tih akata propisano je da se na početnih 18 radnih dana godišnjeg odmora dodaju dani prema različitim mjerilima kao što su starost radnika, radni staž, složenost poslova na kojima radi, otežani radni uvjeti, socijalni kriteriji i dr. Budući da je prema novom zakonu minimum podignut s 18 radnih dana na četiri tjedna, postavlja se pitanje znači li to automatski da se svakom radniku za 2010. duljina godišnjeg odmora određuje tako da se na nov minimum dodaju dani prema prije određenim mjerilima.
Novim Zakonom o radu samo se produljio najkraći godišnji odmor, ali nisu izmijenjena pravila određenja godišnjeg odmora duljeg od najkraćeg. Samo radnici koji bi prema tim pravilima imali godišnji odmor kraći od četiri tjedna uživaju zaštitu minimalne duljine godišnjeg odmora.
Zbog potrebe izračunavanja godišnjeg odmora duljeg od najkraćeg, ali i zbog praćenja razdoblja uporabe, poslodavac mora odrediti koliko će se dana godišnjeg odmora računati po svakom tjednu. Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu mora se odrediti računa li se trajanje odmora od tjedan dana kao pet ili šest dana. Prirodno se nameće da se računanje trajanja godišnjeg odmora veže uz raspored tjednoga radnog vremena, ali može se odrediti i drukčije.
Najdulji godišnji odmor i dalje nije ograničen zakonom. Kod poslodavaca kod kojih je autonomnim izvorima radnog prava trajanje godišnjeg odmora ograničeno (u pravilu na 30 dana) smažit će se raspon trajanja godišnjeg odmora kao posljedica povećanja minimalnog i zadržavanja dosadašnjeg maksimalnog godišnjeg odmora. Novost je mogućnost iskorištavanja godišnjeg odmora u više od dva dijela. Ako radnik zatraži, poslodavac mu je dužan omogućiti iskorištavanje godišnjeg odmora u dva dijela. Ali, ako se tako dogovore, radnik može iskoristiti godišnji odmor u tri ili čak više dijelova, samo uz uvjet da dio koji ne smije biti kraći od dva tjedna iskorištava pravo. Ostatka neiskorištenoga godišnjeg odmora radnik ima pravo iskoristiti do 30. lipnja sljedeće godine.