Home / Biznis i politika / Kratko vrijeme za dobre projekte

Kratko vrijeme za dobre projekte

Mali poduzetnici na kinesko tržište ulaze hrabrije od velikih. Nedostaje nam još jedna strategija. Zvuči kao neslana šala, no pitanje hrvatskog ‘osvajanja’ kineskog tržišta nije jedno od onih koje se rješava sporadičnim izletima na Daleki istok ili primanjem kineskih političkih izaslanstava, nakon čega ne ostane nikakav opipljiv trag.

Upravo završeni sajam robe široke potrošnje u Ningbou bio je dosad najveći nastup hrvatskih tvrtki u Kini. U lošoj varijanti ostat će samo jedan od mnogih sličnih izleta, a u boljoj može označiti početak sustavnog rada na istraživanju, pa i osvajanju komadića toga golemog i rastućeg potrošačkog raja.

Trenutačno stanje hrvatsko-kineskih gospodarskih odnosa obilježava tek veliki hrvatski trgovinski deficit i nepostojanje znatnijih uzajamnih ulaganja. Politički odnosi čine se mnogo toplijima nego ekonomski pa bi ih se moglo iskoristiti za definiranje učinkovitije i dugoročnije gospodarske strategije.

Tako je i odlazak na sajam u Ningbo odrađen na inicijativu kineskog veleposlanstva u Zagrebu, koje je osiguralo i 18 besplatnih štandova. Nositelj je projekta, u sklopu kojeg su se kineskom tržištu direktno predstavile 24 tvrtke (a proizvode poslalo još 17 tvrtki), Agencija za promicanje ulaganja i izvoza (APIU), uz potporu HGK i Ministarstva gospodarstva. Troškove sajma, špicijice i štanda snosili su organizatori, a tvrtke su same financirale promomaterijal, uzorke, avionske karte i hotel. Neslužbeno se procjenjuje da su uključene institucije na organizaciju odlaska na sajam potrošile oko 400 tisuća kuna. Rezultati se još zbrajaju, a ravnatelj APIU Sani Ljubunčić o njima ne želi govoriti prije kraja tjedna, kada će ih javno objaviti.

Zanimanje za odlazak na sajam u Ningbou najviše su pokazale male i srednje tvrtke iz prehrambene i farmaceutske industrije. Boje velikih tvrtki branili su samo Podravka, Badel 1852, Kutjevo, Labud i Badel Zagreb, a organizatori to objašnjavaju činjenicom da je i udio malih i srednjih tvrtki u ukupnom gospodarstvu mnogo veći.

Ipak, postavlja se pitanje koji je poslovni model male hrvatske tvrtke koja proizvodi, primjerice, nespecifične prehrambene proizvode pri izvozu u Kinu? Većina ih, međutim, smatra da kvaliteta proizvoda opravdava ambiciju.

  • Kinesko tržište oduvijek nas je zanimalo jer smatramo da na njemu ima mjesta za hrvatske tvrtke koje prodaju dobre i kvalitetne proizvode. Na ovom sajmu stupili smo u kontakt s nekim ključnim ljudima koji su vrlo zainteresirani za naš bombon Kavabon. Konkretno nije sklopljen ni jedan posao, ali smo putem e-maila u daljnjim pregovorima – kaže Petra Mandić iz Aquarius grupe iz Nerežišća, koja se bavi proizvodnjom bombona, lizalica i žvaka, dodajući da će maksimalno raditi na prodoru na kinesko tržište.

  • Kina je tržište koje vapi za europskim proizvodima. Ako je riječ o kvalitetnim proizvodima, često ne pitaju za cijenu – kaže Andrija Lalić, direktor Apipharme, proizvođača farmaceutskih i kozmetičkih proizvoda na bazi prirodnih sirovina, ističući da se kinesko tržište ne može napadati odjednom jer to zahtijeva nerealne kapacitete, već se treba fokusirati na regije. Lalić smatra da mnoge tvrtke ne bi same nastupile da u sufinanciranju i organizaciji nisu sudjelovale ove institucije. Ne čekajući njihovu daljnju pomoć, Apipharma, Aquarius grupa i Badel 1862 u pregovorima su oko osnivanja zajedničkog uređa u Ningbou, čime bi smanjili troškove direktnje prisutnosti na tržištu.

U Fami grupi iz Osijeka, koja se u Kini predstavila prehrambenim proizvodima poput dodatka jelima Finiš, juha, specijalnih vrsta vina itd., kažu da im je, nakon vrlo dobrih reakcija sa sajma, plan dobro proučiti tržište te zauzeti što kvalitetniju poziciju u distributivnim i prodajnim kanalima. – Ovaj je odlazak samo dobar početak, za rad s Kinom potrebno je mnogo rada, strpljenja, učenja i prilagođavanja – kaže predsjednik Uprave Mirko Falamić.

U Badelu 1862 nastup na sajmu u Ningbou smatraju logičnim nastavkom planirane dugoročne izvozne strategije u Kinu koju su počeli realizirati prije dvije godine.

  • Relativno smo dugo tražili partnera, primili smo nekoliko kineskih gospodarskih delegacija, a jedan takav susret urođio je plodom. Iz palette proizvoda izdvojili smo one kojih imamo u većim količinama.

Izgledi za hrvatski izvoz svakako su nišni prouzroci, primjerice prehrambene delikatese visoke kvalitete i cijene koja bi opravdala trošak plasiranja na daleko tržište. Gledano mikroekonomski, za tvrtke čiji proizvodi ne ovise o specifičnim domaćim srovnima najbolje je rješenje, smatraju analitičari, pokretanje samostalne ili joint-venture proizvodnje u Kini ili akvizicija tamošnjih tvrtki.

  • Najveći su problemi hrvatskih tvrtki ograničeni kadrovskim i financijskim resursima za izvoz, no isto tako nikomu na pada napamet da u Kini otvori, primjerice, mljekaru, što bi bio profitabilan posao. Treba se ciljati na niše, lance hotela, restorana gdje se može prodati skuplji proizvod – kaže Miroslav Karamarković, voditelj Odjela za prekomorske zemlje u Sektoru za međunarodne odnose HGK, ističući da je za hrvatske tvrtke dok ne uđemo u EU velika zapreka uvozna carina od 41 posto.

Na političkoj razini odnosi se intenziviraju (od lipnja prošle godine prvo je kineski predsjednik Hu Jintao posjetio Hrvatsku, a zatim nekoliko hrvatskih visokih dužnosnika Kini), no ne kapitaliziraju. Hrvatsko veleposlanstvo u Pekingu potkraj prošle godine iniciralo je ustrojavanje stalne međuresorne koordinacijske skupine za odnose između Kine i Hrvatske na razini državnih tajnika.

No to je daleko od dovoljnog jer nema lokalnog trgovinskog uređa čime bi se olakšao plasman hrvatskih proizvoda.

Podaci o trgovinskoj razmjeni više su nego po razni unatoč činjenici da se unatrag dvije godine trend preokrenuo pa više raste naš izvoz nego uvoz iz Kine. Izvoz je prošle godine rastao 16,4 posto (na 41 milijun dolara), a izvoz pao za 23,5 posto (na 1,44 milijarde), što ipak stvara golemi deficit od 1,4 milijarde dolara. Svi se načelno slažu da bi hrvatski izvoz trebao biti okosnica gospodarske strategije prema Kini. No tu dolazimo do težeg dijela u kojem bi se moralo definirati koje se sektore bilo najlogičnije promicati na kineskom tržištu. Osim toga, nužno se fokusirati na određene regije jer je kinesko tržište preveliko, kompleksno, a globalna konkurencija žestoka.

S obzirom na broj od 120 milijuna bogatih Kineza i daljnji rast kupovne moći, važan element suradnje kojim bi se mogao dugoročno smanjiti kineski trgovinski deficit jest turizam. Zasad je odrađena zajednička kampanja privlačenja kineskih turista sa Slovencijom.

S druge strane potencijalna kineska ulaganja u Hrvatsku. No iako je gospodarska strategija da se Hrvatska ponudi kao svojevrsna ‘ulazna vrata’ za kinesku robu i kapital na tržišta srednje i istočne Europe, do sada nije zabilježeno nijedno relevantno kinesko ulaganje u Hrvatsku, unatoč zanimanju za hrvatske luke kojima se skraćuje put njihove robe do zapadne Europe.

S obzirom na golemu disproporciju iluzorno je očekivati da će trgovinski deficit s Kinom nestati, ali može se početi graditi interes za hrvatskim proizvodima i zauzimati pozicije. Ako ostane na jednom posjetu sajmu, bolje da se nije ni išlo.