U godinu dana od izglasavanja Zakona o radnom vremenu manje je prijeđenih kilometara. Brzo smo prepisali europske zakone koji se ne mogu lako prilagoditi našim uvjetima.
Nekim smo partnerima uspjeli povisiti cijenu pa dio novonastalih troškova nosimo zajedno. Riječ je o partnerima koji su razumjeli situaciju.
S većinom tvrtki u kojima djeluje ovaj sindikat potpisano je kolektivni ugovor. Riječ je o velikim tvrtkama, što smatram napretkom. Primjer da vozači kupuju vozilo i ovdje je slučaj jer kupnjom autobusa često postaju nelojalna konkurencija autobusnim tvrtkama. To pokazuje i nedavne nesreće autobusa, u kojima su vozili djecu jer su agencije koje ugovaraju aranžmane angažirale vozače koji nisu profesionalci, što je dodatno ugrozilo promet. Zato se baš na tom primjeru pokazuje važnost socijalnog partnerstva. Naime, nakon što županije daju koncesiju za prijevoz školske djece, sindikat im često sugerira da tvrtka s kojom je potpisan kolektivni ugovor dobije posao. Tako se eliminira nelojalna konkurencija, što je naposljetku bolje i za gospodarstvo.
No još uvijek nije sve sjajno. Lisičakov sindikat nekoliko je puta organizirao štrajkove i slao prijedloge pojedinim tvrtkama ne bi li riješio velike probleme vozača. I danas postoje problemi zbog kojih će se sindikalci i poslodavci morati još malo družiti za pregovaračkim stolom. Nije riješeno pitanje božićnice i regresa kao u državnim tvrtkama.
To su simbolični iznosi i nadam se da ćemo ubuduće s poslodavcima riješiti i ta pitanja.
Ni to nije sve. Problemi vezani uz noćne sate koji bi se trebali računati od 22 sata do šest sati ujutro često nisu u tom intervalu, nego ih poslodavci pomaknu na ponoć pa do osam sati ujutro. Na taj način uštede obračuna.
