Novi Pravilnik o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima osobito je kompliciran i skup za male poduzetnike. Globa za nevođenje dnevne evidencije jest 100 tisuća kuna.
Nema dvojbe da je sve više zloupotreba radnika i da to treba spriječiti. Sve se češće radnicima isplaćuju minimalne plaće, ali ne uplaćuju i doprinosi, ili se ugovaraju minimalne plaće, a razliku do pune plaće isplaćuje ispod stola; radnike se više ne zapošljava na neodređen vrijeme, nego samo na određeno, a nerijetko i na crno itd. No ništa od toga neće se i ne može zaustaviti uvođenjem dodatnoga nepotrebnog administriranja. Poseban će problem iskrsnuti zbog novouvedene evidencije radnog vremena – s 18 najmanje obveznih podataka. I dosad se vodila evidencija o prisustvima na poslu (tko radi, je li na službenom putu, bolovanju, godišnjem odmoru, prazniku, u noćnoj smjeni, prekovremenom radu itd). No to su mali poduzetnici vodili na mjesečnoj razini, a ne svaki dan. Posebno komplicirano za male poduzetnike bit će evidentiranje sati nenazočnosti tijekom dnevnog radnog vremena, onih koje je poslodavac odobrio ili nije odobrio. To bi značilo da se svaki odlazak na poštu, u banku, Finu i slično mora evidentirati.
I sve to možda treba činiti u velikim sustavima i državnoj upravi, ali malim će poslodavcima ta evidencija dati misliti. Očito je sve to smišljao netko iz državne uprave, u kojoj i ne znaju tko, gdje i što radi. Podsjećam na izjavu Davorina Mlakara, ministra uprave, da se ‘mora ustrojiti registar zaposlenih u javnoj upravi’(!?).