Podravki se više nikad neće moći dogoditi afera poput Spicea

Ivo Josipović izbjegao je u nedjelju u Teznom i na Bleiburgu učiniti ono što je Vladimir Putin učinio u Katinu: označiti i osuditi komunistički zločin.

Vladimir Putin zasigurno nije državnik koji zanemaruje interese Rusije, političar koji olako dijeli isprave i žaljenja niti osoba kojoj je intimno komunizam mrzak. Ta profesionalno je ponikao u KGB-u, komunistička obavještajna struktura učinila ga je suvremenim ruskim ‘carem’.

Ali u povodu obilježavanja 70. godišnjice zločina u Katinskoj šumi, u kojoj su na Staljinovu zapovijed, u NKVD-oj organizaciji, sovjetski vojnici 1940. godine likvidirali 22 tisuće zarobljenih poljskih časnika i dočasnika, praktički cijelu tadašnju poljsku (vojnu) elitu, premijer Putin izgovorio je rečenice koje otvaraju novo poglavlje i u tretmanu komunističkih zločina i u poljsko-ruskim odnosima. Na susretu s poljskim premijerom Tuskom Putin je bio taj koji je rekao da su 50 godina Sovjeta govorili ‘cinične laži’ kako bi prikrili istinu o katinskom zločinu. Putin je poručio i Poljacima i Rusima da njeguju sjećanje na žrtve tog zločina. Premijer Tusk zatražio je od Putina da osigura otvaranje svih relevantnih ruskih arhiva istraživačima. A američka je državna tajnica Hillary Clinton pljeskala.

Hrvatski predsjednik Josipović u nedjelju je prvi put posjetio rudarsku jamu Tezno u koju je, procjenjuje se (jer još nije istraženo) pobacano između 15 i 20 tisuća likvidiranih ratnih zarobljenika i civila, najvećim dijelom, ali ne isključivo, Hrvata. A zatim je posjetio i Bleiburško polje odakle su ratni zarobljenici i civili (koliko kojih – još nije dovoljno istraženo) vraćeni Titu i nakon toga likvidirani. Ali za razliku od robunog Putina, blagi Josipović ni u Teznom ni u Bleiburgu nijednom riječju nije spomenuo zločin. Najviše što je rekao jest – da je pogubljen veći broj ljudi bez suda. Veći broj u mojoj bi percepciji značio 20-50. A riječ je o broju između 80 tisuća i 200 tisuća (nije dovoljno istraženo). Doduše, rekao je da je riječ o velikom stradanju. Stradanje bi bilo da su ti ljudi nesretnim slučajem upali u jamu. I tako od 80 do 200 tisuća puta. I rekao je da je to druga strana antifašističke borbe, zbog čega bi još živi hrvatski antifašisti koji nisu bili dio komunističkih struktura vlasti mogli biti povrijeđeni. To nije bio njihov zločin. To je bio tipski zločin Titove nomenklature i OZNE, naše verzije NKVD-a.

Ivo Josipović izbjegao je učiniti u Teznom i Bleiburgu ono što je Vladimir Putin učinio u Katinu: označiti i osuditi komunistički zločin. Ali se požurio zaključiti da je tim njegovim posjetom političko bavljenje Drugim svjetskim ratom završeno i da ga treba prepustiti povjesničarima.

Gotovo istovjetno prije samo godinu dana reagiralo je rusko (Putinovo) ministarstvo vanjskih poslova nakon što je poljski parlament rezolucijom osudio krivotvorenje povijesti i potaknuo sve ljude dobre volje u Rusiji da zajednički poduzmu napore za razotkrivanje i osudu zločina Staljinove ere. Iz Rusije su stizale političke osude za rusofobiju i ugrožavanje dobrosusjedskih odnosa. Ali Poljska je slijedila europske standardne u suzbijanju komunističkog mentaliteta i osudi komunističkih zločina te uz pritisak politike, povjesničara istraživača, uz javnu debatu, mozaik je slagan, a ruski komunistički monopol na istinu razbijan. Putinova osuda zločina bila je tek iznudena točka na ‘i’. Nju predsjednik Josipović tek treba staviti. Naravno da pritom ima prijepora i polemika. Ali to je katarza koju još ni Hrvatska, ni Srbija ni BiH nisu započele, ni na zbivanjima iz Drugoga svjetskog rata, a kamoli rata iz 90-ih.

Umjesto katarze proizvedene vjerodostojnim istragama i iznošenjem činjenica političari zakopavaju probleme praveći se da tako gledaju u budućnost. Ali i robunski Putin činio je tako dok ga politika, istraživači i javne debate nisu pogurali u drukčijem smjeru. Možda je Drugi svjetski rat, uz osudu komunističkih zločina, i vjerodostojno povijesno istraživanje baš svih zločina, dobar početak otkopavanja povijesti koja tako zakopana trajno frustrira budućnost. Ako je to, pritisnut činjenicama, mogao Putin kao izravni formacijski izdanak KGB-a odnosno NKVD-a, zašto to ne bi mogao pravnik i skladatelj Josipović?