I kad bi se toliko smanjila stavka rashoda u ovogodišnjem proračunu, rebalans bi i dalje bio samo kozmetički. Međutim, to bi bila uvertira u pravo kresanje potrošnje u proračunu za iduću godinu.
U strahu su velike oči. Očajna Europska unija, suočena s dubokim rupama u državnim financijama većine svojih članica, odlučila se igrati mrkve i batine. Suverenitet nad svojim proračunima zemlje članice vjerojatno će biti prisiljene prepustiti novom tijelu na vidiku, Fiskalnoj uniji. Članice koje ne uspiju disciplinirati minus unutar mastriškog okvira bit će kažnjene, one koje prste zadrže podalje od ‘pekmeza’ bit će nagrađene. Toliko je financijska disciplina u strahu od grčkog sindrom u EU postala važna stvar.
Hrvatska zasad nije toliko očajna, barem ne nominalno (deficit je ‘samo’ dva posto BDP-a), no strog je nadzor itekako potreban. Iako Hrvatska ne iskače iz Maastrichta, velik je problem sustavno izigravanje planiranog. Tako je u prvih pet mjeseci manjak u proračunu dosegnuo 6,9 milijardi kuna ili 80 posto planiranog za cijelu godinu. Podbacaju prihodi od poreza na dohodak i dobit, sve je manje uplata doprinosa, a rashodi i dalje rastu. Konkretno, doprinosi su pet posto manji nego u istom lanjskom razdoblju, porez na dohodak devet posto, a poreza na dobit prikupljeno je gotovo 30 posto manje. To je možda najalarmantniji pokazatelj stanja realnog sektora na čijim leđima proračun živi.
Istina, u planu je izrada zakona o fiskalnoj odgovornosti koji bi propisao koliki smije biti deficit. No zakon će se zgotoviti najranije na zimu, zato na ovogodišnji rebalans neće imati nikakav utjecaj. To, međutim, ne smađuje potrebu za usklađivanjem manjih prihoda i naraslih rashoda jer se razlika teško može zatvoriti samo novim zaduživanjem. Zapravo može, ali uz koju cijenu?
