Hrvatska i EU

Komisija EU načelno propisuje kriterije za upotrebu fondovskog novca, no vlade samostalno odlučuju o njegovoj raspodjeli. Ako se potpora hrvatskih građana ulasku zemlje u Europsku uniju drži blago iznad 50 posto, puno je pitanja koje ih muče. Mnogi su u strahu da će uključivanje Hrvatske u veliku europsku obitelj donijeti pad standarda, gubitak političke neovisnosti i nacionalnog identiteta, a muči ih i eventualni loš utjecaj na gospodarstvo te jačanje konkurencije. Dio ‘krivnje’ zbog loše percepcije ulaska u EU zasigurno odlazi na račun političara koji se za svaki nepopularan potez narodu opravdavaju rečenicom ‘to od nas traži Bruxelles’. Koliko će se uistinu svakodnevni život promijeniti, nije lako odgovoriti, no sigurno je da se danom pristupanja neće sve okrenuti naglavačke. Budući da proces pregovora traje već pet godina, puno je europske pravne stečevine već ugrađeno u svakodnevno poslovanje i zakone pa mnoge kompanije već primjenjuju norme i zakone EU, a da se to i ne zna. S druge strane u globaliziranim uvjetima poslovanja iluzorno je očekivati da tako mala zemlja s tržištem od samo 4,5 milijuna ljudi može funkcionirati kao otok. Prije ili poslije s Europskom unijom ili bez nje poslovni subjekti morat će primjenjivati zahtjevne standarde poslovanja, koji vladaju na europskom tržištu jer oslanjanjem isključivo na domaće tržište neće lako osigurati stabilan rast i razvoj.

Cijela Grupa danas ima oko 7.500 zaposlenih, a nakon restrukturiranja i prodaje dijelova u mreži će raditi pet i pol tisuća ljudi. Znali smo da će 2010. biti teška godina koju dodatno opterećuje gospodarska kriza, zato ove godine očekujemo gubitke u poslovanju. Iduće godine trebali bismo biti na nuli, a u 2012. planiramo ponovno poslovati profitabilno. U prvom tromjesečju ove godine adekvatnost je bila 27 posto. Bilo nam je jako važno da omjer troškova i prihoda spustimo ispod 50 posto, što nam je uspjelo. Ne želim davati prognoze o podacima do kraja godine jer se mnogo toga može dogoditi, no sigurno ćemo imati solidan rezultat. Pripajanje Slavonske banke poboljšalo nam je poziciju, jer smanjujemo operativne troškove, pa ćemo tako već u prvoj godini uštedjeti 10 milijuna eura, a u drugoj od 12 do 13 milijuna.

Dotok novca važan je aspekt restrukturiranja banke. Naime, cilj je da naše podružnice u regiji postanu manje ovisne o financiranju iz Austrije, što znači da će biti manje ranjive i osjetljive na događanja u matičnoj banci. Uspjeli smo stabilizirati situaciju u većini zemalja. Klijenti nam ponovno vjeruju, štednja ponovno stabilno raste, zato vjerujemo da će se povjerenje klijenata još povećati. U prvom tromjesečju ove godine kriza je doslovno paralizirala kredite poduzećima. Nitko nije htio preuzeti nikakav rizik, svi su bili vrlo oprezni. I mi smo zato dio novih kredita usmjeravali preko HBOR-a. Model A dobar je, samo se procedura mora ubrzati. Razdoblje od predaje dokumenata do isplate kredita predugo je, traje nekoliko tjedana. Hypo banka sudjelovala je na svim aukcijama. U skladu s rezultatima do sada održanih aukcija poduzetnike ćemo kreditirati u ukupnom iznosu od otprilike 162 milijuna kuna. Isplate su počele polovinom svibnja i do sada je isplaćeno 52 milijuna kuna u korist 60 klijenata. Za model B teško je naći dobar projekt. Klijentima koji imaju dobre projekte neće biti problem naći novac, ali i poduzeća su oprezna i bježe od rizika.

Poduzetnici su vrlo oprezni, kamate su im previsoke i, logično, ne žele investirati po toj cijeni. Za ulaganje im uz to treba stabilnost, a proteklih su mjeseci uvedene mnoge promjene. Uvode se novi porezi i ostala davanja, mijenjaju se stope, a poduzetnici ne vole takve nagle promjene od danas do sutra jer ne mogu dugoročno planirati. Procijenjeno je da će banka nakon restrukturiranja biti dvostruko manja, što podrazumijeva i novu strategiju poslovanja. Sigurno ćemo biti manji nego danas zbog prodaje dijela biznisa, no to će potrajati nekoliko godina. Plan je da se fokusiramo na cjelovitu bankarsku uslugu, na sve segmente financiranja komercijalnog i javnog sektora, na leasing, no bit ćemo oprezni s velikim projektima, posebno u nekretninskome sektoru.

U zemljama u kojima ćemo ostati planiramo zadržati istu poziciju. ‘Cross-border’ financiranje i ondje je gotovo potpuno stalo, eventualno se financiraju ‘blue chip’ kompanije i državna poduzeća, poput HAC-a, jer su sigurnija. Banke se svuda okreću uravnoteženju bilance. Mnogi su razlozi za probleme, a financijska je kriza te probleme učinila očitijim. Svi smo ponešto naučili iz toga, banka, menadžment, nadzor. No moramo razlikovati prošlost od budućnosti. Raščišćavanje s prošlošću osnova je budućnosti banke. Činimo sve da bismo mogli istrazi sumnjivih slučajeva jer vjerujemo da je to važno za stabilizaciju banke i ublažavanje negativne slike u javnosti.

Hypo banku često se gledalo ispod oka i zbog udjela u vlasništvu hrvatskih poduzeća koja ste uglavnom stekli u Slavoniji i na Jadranu. U prošlosti smo imali nešto udjela u kompanijama u kojima smo postali dioničari zato što nismo željeli tvrtke prepustiti bankrotu. Ostali smo u njima da ih saniramo, oporavimo, nakon čega je banka izlazila iz vlasništva. Dakle, banka ostaje vlasnica samo ako je nužno. U nekim smo kompanijama uspjeli restrukturirati poslovanje i izaći iz njih relativno brzo, u nekim smo ostali predugo. Banka ne može zamijeniti dobrog poduzetnika, možemo ih poduprijeti i financirati kao tiha partnerica, ali ostajemo samo ako je prijeko potrebno. Gotovo ništa jer smo manje-više sve prodali. Ponegdje još imamo manje udjele, ali nigdje nemamo kontrolni paket. Tako treba biti, moramo se okrenuti temeljnom biznisu.

Povećali smo kreditni portfelj u dijelu javnog financiranja, dakle državi i državnim poduzećima. U tom je sektoru sada angažirano 400-tinjak milijuna eura, no želimo ga povećavati barem 10 posto na godinu. U korporativnom sektoru bilježimo stagnaciju s malim rastom, a u kreditiranju stanovništva planiramo rast od 3 do 4 posto. No i to će biti teško jer potražnja pada više od očekivanja. Potražnja je za stambenim kreditima, u čemu smo imali udjel od 14,5 posto, pala je više od 50 posto. No ni u kriznoj 2010. banka se ne povlači s tržišta, neće zaustaviti kreditiranje. Dođeše, rast će biti skromniji nego prije, otprilike 4 do 5 posto, no kreditna slavina neće se zatvoriti.

Država je sigurna partnerica jer je rizik manji nego u kreditiranju poduzeća, no troškovi zaduživanja države padaju, a i banke imaju svoja ograničenja namijenjena financiranju države. Mi sigurno nećemo prijeći ograničenja određena za financiranje državnih poduzeća. Javni sektor, uostalom, ne podrazumijeva samo državu nego i gradove i gradske kompanije. No i solidan korporativni klijent temelj je našeg budućeg rasta. Očekivanja o velikom padu neće se ostvariti, no sigurno će biti nešto niže. Likvidnost uopće nije upitna, no mora se smanjiti i rizik zemlje. Vlada su mjere pozitivno priljene na svjetskim tržištima, no one se moraju i primijeniti u praksi. Ako se pregovori s EU uspješno nastave, a Vlada pokaže fiskalnu disciplinu, spuštanje je kamata izgledno.

To ovisi o rejtingu klijenta, o kvaliteti projekta, no donji će prag vjerojatno biti ono što HBOR nudi na aukcijama, dakle otprilike pet posto ili malo manje. U svakom slučaju, klijenti s dobrim projektima i kolateralima moći će birati banke.