JADRANKA KOSOR

Krediti se lako i brzo troše, postala je ovih dana osobito svjesna Jadranka Kosor. Na godišnjicu svoje vladavine premijerka koja je počela ‘darovani’ recesijski mandat hrabro i s nekoliko neočekivanih poteza osvojila potporu birača susrela se s dosad najvećim izrazom nezadovoljstva. Zahtjev za referendum o Zakonu o radu samo je paravan za bunt koji bi mogao eksplozirati poput onog na atenskim ulicama. Kosor je, potrošivši sve kredite nakon godinu dana, napokon pala na ispit iz kriznog menadžmenta s tvrdnjom da će se proračun rebalansirati zbog troškova referendum (?!), što pokazuje da opću dezorijentiranost i guranje glave u pijesak.

Kritični analitičari pokušali su dati odgovor na pitanje zašto Jadranka Kosor nije uspješna krizna menadžerica, odnosno krizna premijerka. Stručnjaci koji se teorijski i praktično bave tom disciplinom ocjenjuju da je teško uspoređivati premijera i menadžera jer prvi umjesto dioničara ima biračko tijelo koje može biti zaposlenik u državnoj upravi, korisnik socijalnih prava itd. Politički ciljevi su mnogo složeniji od profitabilnog poslovanja, što je osnovni cilj korporacija. No, krizni menadžment temelji se na općevrijedecim načelima, primjenjivima na razini pojedinca, poduzeća i države, pa se na određenoj razini apstrakcije i država može promatrati kao poduzeće.

Identifikacija je važna karika u procesu upravljanja krizom jer je, utemeljena na istini, preduvjet oporavka. Važno je jasno, otvoreno i argumentirano stajalište o vrsti i intenzitetu krize, što naša Vlada do sada još nije iskoristila. Uprava poduzeća, kao i uprava države, koja će stati pred svoje zaposlene, iskreno i otvoreno obrazložiti cjelovitu situaciju i mjere oporavka te u tome biti primjer, motivirat će i njih u smjeru izlaska iz krize. Vlada s premijerkom na čelu ima obvezu cjelovito dijagnosticirati krizu u državi i predložiti putove njezina prevladavanja. Proljetno orezivanje – definiranje prioriteta, tj. načela, aktivnosti i gospodarske grane koje se moraju čuvati, koje razvijati te koje rezati kao nepoželjne – bio bi Vladin ključni potez i prvi korak izlaska iz krize.

Istraživanja pokazuju da su u 60 do 80 posto slučajeva uzroci krize unutarnji (nepripremljenost na promjene, unutarnje slabosti koje u krizi izlaze na vidjelo), neovisno o tome je li riječ o poduzeću ili državi. Nakon kvalitetne samoanalize, što je prvi korak u kriznome menadžmentu, i mjera za gašenje požara, treći je korak jasna vizija i strategija za vrijeme nakon krize. Premijer koji bi to mogao napraviti trebao bi imati velik osobni integritet i čistu prošlost, jaku karizmu, hrabrost i principijelnost. Promatrajući iz perspektive kriznog menadžmenta, Kosor je napravila neke tipične pogreške koje vode poduzeće u još veću krizu. Nakon što je preuzela dužnost, kompletan je menadžment ostavila netaknut. Da je zamijenila pojedine ministre, pokazala bi autoritet i to da ozbiljno shvaća krizu.

Vlada je, smatra, trebala smoci hrabrosti za znatno smanjenje proračuna, a da bi ono bilo moguće, trebalo je kvalitetno komunicirati sa sudionicima i objašnjavati tko se čega odriče, odnosno ulaže u oporavak. U poslovnom svijetu bolje je jedanput rezati duboko nego više puta plitko, što se pokazalo točnim i u slučaju Kosor, u kojem niz malih rezova sve više smanjuje potporu premijerki. Uvođenje kriznog poreza, iako dočekano na nož, nije smanjilo potporu, ona je čak i rasla jer su ljudi očekivali krizne mjere. Međutim, problem je u tome što kriza nije svladana, nego se još produžila.

Za izlazak iz krize vrlo je važan i sam krizni menadžer: on mora brzo određivati jasne kratkoročne prioritete i ciljeve, vidljivo pokazivati autoritet, odlučno i brzo provoditi odluke, stalno komunicirati sa sudionicima i graditi povjerenje transparentnosti i iskrenošću. Kosor uglavnom ne zadovoljava te kriterije. Ona nije došla na funkciju premijerke kao krizna menadžerica, nego kao osoba kontinuiteta, što se ne preporučuje u ovoj situaciji. U poduzećima u akutnoj krizi pokazalo se da sadašnji menadžment nije uspješan u provođenju mjera kriznog menadžmenta.

Otvorena komunikacija u krizi veoma je važna. Naša Vlada s premijerkom na čelu odabrala je defenzivnu strategiju komuniciranja koja podrazumijeva prikrivanje i zataškavanje. Ofenzivna je strategija, doduše, nesiguran hod po žici, no ona stvara čvrstu podlogu za pripremu i uvođenje različitih mjera za izlazak iz krize. Među pozitivne stvari koje je Kosor napravila sa stajališta kriznog menadžmenta naši sugovornici izdvajaju brz rebalans proračuna i uvođenje kriznog poreza jer je tako priznala postojanje krize i utjecala na njezino kratkoročno produženje te spremnost da se uhvati ukoštač s problemima.

Kakav krizni premijer? Kako bi uopće trebao izgledati hrvatski krizni menadžer premijer? On mora otvoreno reći javnosti da mu prioritet nije čuvanje radnih mjesta, nego otvaranje novih. Mora javno reći da je politika manjeg otpora, čuvanja radnih mjesta, neutemeljenog povećanja socijalnih prava na teret duga budućih naraštaja prouzročila razvoj male, trome i anemične ekonomije te da je bit njegova programa povećanje konkurentnosti države. Ako ga i nakon toga javnost bude htjela za premijera, imat će mandat za promjene. Zasad se Kosor može pohvaliti jedino retoričkom spremnošću za radikalne rezove i preuzimanje osobne odgovornosti. Međutim, osnovno je načelo uspješnoga kriznog korporativnog menadžmenta, preživjeti s vizijom, što znači da se osim akcija koje osiguravaju opstanak mora imati dugoročno održiva razvojna strategija. Drugim riječima, aktualna kriza upravo vapi za ‘nepolitičkim’ potezima.