Koliki je višak zaposlenih?

Da čovjek uđe u zgradu Hrvatske radiotelevizije, osjeća se kao da su ga zarobili u sliku nemoguće perspektive M. C. Eschera. Sivi mastodont na Prisavlju ima više od 82 tisuće četvornih metara uređenih prema tipičnoj arhitekturi 80-ih, duge i klaustrofobične hodnike kojima na dan šeće tri i pol tisuće zaposlenika koji proizvode četiri televizijska i 12 radijskih programa, sadržaj na internetskom portalu i rade u Glazbenoj proizvodnji. Iako je velika, zgradu svako malo tretu neki potresi – Vlada bi smanjila pristojbu iz koje se financira, konkurenti bi smanjili marketinški dio kolaca, sve bez odabranih ravnatelja. No restrukturiranje koje mora biti gotovo do jeseni i novi zakon o HRT-u trebalo bi shvatiti kao povijesne trenutke HRT-a jer je po gubicama, dugovanjima i prihodima došao do zida, do neodržive situacije. Nju ne može promijeniti ni pristojba, kojom vlast drži Prisavlje u neizvjesnosti i pokornosti. Kriza se zaostrava i s marketingom koji je prije dvije godine zabilježio 20-postotni pad oglasa, a takav se trend nastavlja.

Riječ ‘restrukturiranje’ na Prisavlju već je izlizana, s obzirom na činjenicu da su do sada rađene navodno čak tri studije čija istraživanja i prijedloge nikada nitko nije priznao ni uvažio. Jednu je navodno radio BBC, jednu jedna britanska agencija, navodno po narudžbi Željke Antunović koja to negira, i jedna je interna HRT-ova studija. Prva kaže da je sustav poput HRT-a dovoljno 1.800 zaposlenih, druga je pokazala da ih je dovoljno 700, no domaći stručnjaci tvrde da je tri tisuće zaposlenih optimalan broj za jedan takav javni servis kao što je slučaj u sličnim sustavima Danske ili Češke. Po toj logici na HRT-u ima 500 radnika viška.

Taj broj može izgledati velik, no riječ je o najmanjem broju zaposlenih na HRT-u od ožujka 2003. Maksimalni broj zaposlenih od tada iznosio je 3.676 u travnju 2009. – objasnio je glasnogovornik HRT-a Danko Držižanić. HTV ima 2.038 zaposlenika, Hrvatski radio 660, glazbena produkcija 178, a Ured ravnatelja i Opći i zajednički poslovi 553, bez vanjskih suradnika. Uspoređe radi, Nova TV zapošljava 332 djelatnika, u informativnom programu radi 40 novinara, a sa širim tehničkom i produkcijskom ekipom te dopisništva broji 100 djelatnika. Dovoljno da bi proizvela pet sati premijernog programa domaće produkcije na dan.

Najmanji teret HRT-a, prema izvorima iz te kuće, čine novinari. Bivši i sadašnji zaposlenici često potvrđuju kako dobar dio radnika u miru sjedi i čeka mirovinu, bez posebno produktivnog rada, a njihov nerad nadoknađuju mladi kolege i honorarci koji čekaju stalni posao i po osam godina. Javna je tajna da dobivanje stalnog zaposlenja na HRT-u ovisi o osobnim vezama s uređnicima i ljudima bliskim Ravnateljstvu.

HRT je osnovao radnu skupinu koja trenutačno radi na planu restrukturiranja kuće, no prema informacijama stručnjaka s HRT-a, u njezinu sastavu nema nijedne osobe iz televizijskog i radijskog programa, što uspješnost cijele inicijative dovodi u pitanje. Radna skupina pod pritiskom Vlade u samo dva mjeseca mora napraviti posao koji na HRT-u traje već sedam godina. Od sedam članova radne skupine četvero ih dolazi iz odjela Općih i zajedničkih poslova, a grupu vodi Darije Vladimir Josić, voditelj spomenutog odjela koji pod sobom ima više od 600 zaposlenika i proračun od 400-tinjak milijuna kuna. Josić je na HRT došao prije šest mjeseci i dovodi ga se u direktnu vezu s Damirom Novinićem, pomoćnikom ravnatelja HTV-a koji je s Josićem bio jedan od osnivača tvrtke Jadran Invest, a i on je član grupe za restrukturiranje. U toj su grupi još i, prema izvorima s HRT-a, direktorica ljudskih resursa Sabina Škrtić, šef Općih poslova Vlatko Kolarević, Damir Tus iz odjela Pristojba, dugogodišnji glavni producent Ivo Erić i Darko Malnar iz Tehnike Radija. Ni jednog uređnika ili barem novinara.

Racionalan i ekonomski isplativ program restrukturiranja u dva mjeseca nemoguć je misija. HRT s tri i pol tisuće zaposlenih iznimno je složen sustav i valja dobro osmisliti program koji će se temeljiti na stvarnim potrebama, a ne na diktatu političara. Najlošije što se može dogoditi jest da HRT doživi sudbinu nekih drugih javnih televizija u Europi koje su nestale s tržišta. Jer ono što proizvodi javna televizija, kulturni, obrazovni i dokumentarni program, neće nijedna komercijalna. Valja odrediti što je to točno zadaća javnog servisa i u nju usmjeriti veći dio planiranih prihoda – komentira Hašim Bahtijari, član Programskog vijeća koji je sa stanjem na HRT-u upoznat već deset godina. Prvi zadatak prilikom restrukturiranja, kaže, trebalo bi biti vraćanje uloge upravnom tijelu. Programsko je vijeće naime s jedne strane izgubilo svoj utjecaj i svrhu zbog koje postoji, petljalo se u kadroviranje, a već šest mjeseci nije se bavilo programom. Napokon bi se trebao i definirati status ravnatelja, barem i privremenih, kako bi se točno utvrdile nadležnosti, a iz poslovanja i kreiranja programa treba maknuti…

Milijardu kuna na godinu troši se na strani program. To je gotovo iznos prihoda od TV pristojbe i jednostavno je neodrživ poslovni model za jednu javnu televiziju. No, svejedno, HRT-u se prigovara da se kompletno prebacio na proizvodnju komercijale, ima goleme kapacitete, a ne proizvodi ništa. Prioritet emitiranja trebala bi biti vlastita proizvodnja, a ne javni natječaji. Tako primjerice HRT-ov proizvod, serijal od 20 epizoda Luke Mitrovića ‘Jugoslavija – država za jedno stoljeće’ koji je stajao dva milijuna kuna, stoji u bunkeru tri godine, a plaćen je novcem poreznih obveznika. Prema podacima s HRT-a, ukupna produkcija HTV-a je 370 milijuna kuna, a radija 23 milijuna kuna, od čega najviše stoje sportski program (120 milijuna kuna) strani (61 milijun) i dramski (60 milijuna). Kultura, religija, program za djecu i mlade, dokumentarni i znanstveno-obrazovni programi na dnu su ljepstvice.

HRT raspolaže najbrojnijom ekipom na terenu, od kamermana, majstora za ton, majstora za rasvjetu, novinara i vozača, a na programu Hrvatskog radija redovito se mogu čuti imena čak petero ili šestero ljudi na realizaciji koju na komercijalnim radijskim postajama obavlja dvoje ljudi. Jedan od kandidata za mjesto ravnatelja HRT-a Damir Novinić kao ključne probleme HRT-a vidi arhaičnu organizaciju, neučinkovite poslovne procese, vrlo nisku produktivnost, visoke fiksne troškove, više od 500 milijuna kuna obveza i motivaciju djelatnika, a ovu godinu smatra nužnom prekretnicom. Dobio je tri glasa na sjednici Programskog vijeća, no to mu nije bilo dovoljno da postane ravnateljem. Radnu atmosferu na HRT-u djelatnici opisuju katastrofalnom i nemotivirajućom, nitko ne polaže nade u znatnije promjene, svi čekaju četvrti krug pakla, izbor ravnatelja koji bi trebao biti netko tko neće izbjegavati donošenje radikalnih odluka i tko će se suprotstaviti politici. I eventualno razmišljati da je javna televizija ogledalo javnosti, a ne privatnih interesa i da većina gledatelja koja plaća pristojbu želi sadržaje koji ne ugrožavaju mentalnu higijenu.