NE ZAKONA Od 15. srpnja obrtnici za dugove odgovaraju i osobnom imovinom

Ustavni sud odlučio je ispraviti ‘nepravdu’ da za dugove obrtnici jamče samo imovinom unesenom u obrt, a trgovac pojedinac cjelokupnom imovinom. Po novome, ako obrtnik ne namiri svoje obveze, vjerovnici će mu moći zaplijeniti svu imovinu, dakle i naslijeđenu ili darovanu kao i imovinu supružnika.

Dakle, sve do 15. srpnja ove godine poslovne aktivnosti vrše se ili putem obrta ili kao trgovac pojedinac ili putem trgovačkog društva. Obrtnik i trgovac pojedinac fizičke su osobe koje imaju određenu imovinu i koje posluju prema istim propisima. Razlikuje ih isključivo visina godišnjeg prihoda zbog koje je zakonodavac predvidio različite elemente administrativnog postupka njihove registracije. I jedan i drugi obavljaju djelatnost kao fizičke osobe koje ulaze u pravni promet i u njemu nastupaju u skladu s općim načelima o odgovornosti dužnika za obveze, među kojima je načelo da te obveze ne mogu prestati kad oni prestanu obavljati djelatnost obrta.

Prema spomenutim zakonima, organizacijski oblici ‘obrtnika’, ‘trgovca pojedinca’ i ‘trgovačkog društva’, kao poduzeća, jesu međusobno usporedivi prema pravnim kriterijima koji te oblike razvrstavaju i definiraju po svojstvima i njihovu pravnom položaju, ali nisu usporedivi s pravnim kriterijima za određivanje ‘članova društva kapitala’ jer obveze trgovačkog društva ne preuzimaju i za njih ne odgovaraju članovi društva, nego ih preuzima društvo i za njih odgovara svojom imovinom, različitom od imovine članova – ali također prema načelu jedinstvenosti imovine.

Propisujući, međutim, da obrtnik za obveze koje nastaju u obavljanju obrta odgovara ‘unesenom imovinom koja je potrebna za obavljanje obrta’, u članku 20. stavku 1. Zakona o obrtu, a ne ‘cijelom svojom imovinom’ (članak 9. stavak 2. Zakon o trgovačkim društvima za trgovca pojedinca), zakonodavac je utvrdio različit pravni režim odgovornosti dužnika za obveze preuzete poslovanjem. Tako je uspostavljena iznimka od načela jedinstvenosti imovine i načela odgovornosti cijelom imovinom, što je, međutim, univerzalno i primjenjivo na sve oblike organiziranja gospodarskih subjekata uključujući i obrtnike. Na taj način uspostavljena iznimka nije u skladu s Ustavom i zato ju je trebalo ukinuti.

Nakon 15. srpnja 2010. vrijedit će da obrtnik za obveze obrta odgovara svom svojom imovinom, što praktično znači i s polovinom imovine supružnika, o čemu treba voditi računa. Ako obrtnik namiri svoje obveze, problema i nema, ali ako ih ne namiri, vjerovnici će moći radi namirenja plijeniti svu imovinu obrtnika (dakle i naslijeđenu ili primljenu na dar), ali i imovinu supružnika stečenu radom za vrijeme bračne zajednice (dakle ne i onu naslijeđenu ili primljenu na dar).

Zakonodavac vjerojatno neće u ostavljenom roku reagirati i donijeti neku izmjenu Zakona o obrtu (a Ustavni sud i nije ostavio prostor da se donese promjena koja bi zadržala ograničenu odgovornost obrtnika), što znači da će u vrlo kratkom roku otvaranje obrta i rad u obliku obrta postati potpuno neatrativan. Budući da je trgovačko društvo još uvijek moguće osnivati s jako malim temeljnim kapitalom od 20.000 kuna, koji se odmah može i potrošiti, može se pretpostaviti da će obrtnici masovno prijeći u oblik trgovačkog društva. S aspekta Ustavnog suda to može biti nešto o čemu suci baš i ne mogu voditi računa, ali to ne vrijedi za zakonodavca. Postoje mnogi argumenti (uključujući i tradiciju) u prilog zadržavanju obrtnika kao važnog čimbenika ukupnoga gospodarstva i zakonodavac i Vlada jednostavno ne smiju ostati pasivni glede postojanja tako velikog ‘udara’ kao što je navedena odluka. Ako im se nešto otežava (a to je sada gotova stvar neovisno o odgođi do 15. srpnja 2010.) u situaciji i bez toga gotovo nemogućih uvjeta poslovanja, nužno im je nešto i olakšati ili se pomiriti s time da će (manjom ili većom brzinom) jednostavno ‘izumrijeti’.

U službenom glasilu Narodnim novinama, u kojemu se objavljuju i pojedine odluke Ustavnog suda, u broju 40 od 2. travnja ove godine objavljen je integralni tekst odluke Ustavnog suda broj U-I-2771/2008 od 17. ožujka 2010. Osim odgode stupanja na snagu do 15. srpnja 2010. tom je odlukom ukinut čl. 20. st. 1 Zakona o obrtu, prema kojemu obrtnik za obveze obrta odgovara samo imovinom unesenom u obrt. Riječ je o odluci koja, začudo, nije dobila gotovo nikakav publicitet unatoč tomu što se radi o gotovo revolucionarnoj promjeni ukidanjem propisa (ne cijelog zakona, nego baš tog dijela o ograničenoj odgovornosti) koji je na snazi gotovo punih 20 godina.

S obzirom na činjenicu da odluke Ustavnog suda nemaju povratni učinak, možemo samo zamisliti kako se osjećaju oni koji zbog takvoga zakonskog teksta nisu ni pokrenuli postupak naplate protiv obrtnika (a sada je zbog zastare kasno) i oni koji su se zbog istog razloga nagodili za minimalan dio svoje tražbine. Što je još gore, propisana je i odgoda primjene te odluke za gotovo četiri mjeseca.