Prijateljstvo se dijeli u dobru i zlu, ali granice ipak postoje

Prirodno je osjećati potrebu za udaljavanjem ako se u prijateljstvu društva počnete osjećati loše jer je odabran vrijednosti suprotne vašima. Tada pomaže samo iskren razgovor.

Mate li barem jednog prijatelja, bogata ste osoba. Ja ih imam mnogo jer mi je prijateljstvo veoma važno u životu. Bez obzira na količinu obveza uvijek sam spremna ulagati trud i vrijeme u prijateljstvo. Spremna sam saslušati sve probleme svojih prijatelja na poslu, u obitelji, emocionalnim vezama, ali i podijeliti važne stvari u svom životu. I onda se dogodi ono nešto zbog čega kažete ‘ali’:

Osoba s kojom se družim već godinama doživjela je nekoliko neugodnih životnih situacija: ostavio ju je mladić, ima problema na poslu s novim šefom koji je ne podnosi, a i financijski ne stoji najbolje. Umjesto da se uhvati ukoštač sa svojim problemima, ne prestaje govoriti o sebi, teškoćama u životu. Odbija svaki moj savjet i samo se nastavlja samosažaljivati… Osjećam da je njezina negativna energija počela previše djelovati na mene. Ne želim se i sama pretvoriti u gunđalo, ali s njom se ne da ni o čemu drugom razgovarati nego o stresovima i problemima. U nekoliko riječi: ide mi na živce! Osjećam krivnju zato što tako razmišljam, ali ne mogu si pomoći.

Čovjek ne može živjeti sâm. Kao društvena bića trebamo druge ljude da bismo se osjećali ispunjenima, sretnima, prihvaćenima i voljenima. Lijepo je kad se s prijateljima zabavljam, veselimo, dijelimo dobro, no prijateljstva koja se ograničavaju samo na sunčane dane nisu duboka. Volim se sjetiti pjesnika Halila Džubrana kad o prijateljstvu u svom djelu ‘Prorok’ kaže: ‘Kad vaš prijatelj iznosi svoje mišljenje / ne bojte se reći ‘ne’ niti se suzdržavate od ‘da’. / I kad on šuti, vaše srce ne prestaje osluškivati njegovo srce / Jer, bez riječi, u prijateljstvu, sve se misli, sve čežnje, sva iščekivanja rađaju i dijele s radošću koja se ne izvikuje. / I neka vaše najbolje bude za prijatelja.’ Opis prijateljstva u ovoj je pjesmi prikazao onu pravu – duboku – stranu odnosa kojoj u prijateljstvu teže svi kojima je ono važna životna vrijednost.

Ako netko u našoj okolini živi prema scenariju žrtve i ne samo da neprestano govori nego i doživljava stvari koje su na njegovu štetu, izazov koji nam dolazi na vrata ne odnosi se samo na prijateljstvo kao jedno od naših životnih vrijednosti nego i na druga važna nam životna područja. Pretpostavljam da su vam važne još neke životne vrijednosti: aktivno rješavanje problema, pozitivan pristup životu, pomoć ljudima kojima pomoć treba… a sve te vaše vrijednosti dolaze na ozbiljnu kušnju u tom odnosu koji bi u vama trebao poticati najbolje. Sasvim je prirodno da osjećate potrebu distancirati se i prestati se osjećati loše u društvu osobe koja odabire savsim suprotne vrijednosti vašima: pasivizaciju, negativan pristup životu, neprihvaćanje pomoći koju joj nudite. U jednom životnom razdoblju vanjske okolnosti mogu utjecati na nas do te mjere da se (privremeno) promijenimo. Čini se da se to dogodilo i vašoj prijateljici.

Što god bilo, sjetite se da su njezini izbori – njezini i da na njih ima pravo, kao i vi na svoje. Možda će to značiti gubitak prijateljstva, a možda je to samo privremeno udaljavanje koje treba i jednoj i drugoj na neko vrijeme. Postavite jasne granice i kažite joj iskreno što vam smeta. Ne prihvati li to, predložite joj prestanak druženja na neko vrijeme. Ako je pak riječ o prestanku prijateljstva, otpustite osjećaj krivnje jer djelovat će razorno na vas. Prihvate gubitak prijateljstva i odlučite ga, a onda prođite i proces opravdanja. I sebi i njoj. Možda će iskren razgovor rezultirati prihvaćanjem odgovornosti vaše prijateljice za samu sebe i prestanak življenja prema scenariju žrtve. Neka vam u tom procesu pomognu Džubranove završne riječi o duhu prijateljstva kojem treba težiti: ‘I ako mora upoznati vašu oseku, neka upozna i vašu plimnu. / Jer, što vam je prijatelj da biste ga tražili da s vama ubija vrijeme? / Potražite ga uvijek da oživite vrijeme. / Jer, njegovo je da vam ispuniti potrebu, a ne prazninu / I neka u slatkoći prijateljstva bude smijeha, i diobe radosti.’