SINIŠA VORKAPIĆ U ratu između grafitera i onoga tko grafite čisti pobjeđuje uporniji

U ratu između grafitera i onoga tko grafite čisti pobjeđuje uporniji. Vlasniku Vema-Proma, tvrtke koja čisti grafite s fasada, izazov u poslu nije čišćenje jer za svaki novi sprej ima odgovarajući kemijski odgovor – izazov je održati fasade čistima, odnosno brzo uklanjati s njih grafite sve dok grafiteri ne odustanu.

Malo je toga o čemu podjednako mišljenje imaju Hrvati i stranci koji nagrađuju k nama. A upravo takav konzensus postoji o tome da su pročelja zgrada u hrvatskim gradovima veoma unerđena grafitima, odnosno besmislenim, a često i prostačkim, šaranjem autolakom u spreju. Črčkarije po zidovima koje nanose velike finacijske štete toliko su uzele maha da je lako pomisliti kako se baš nitko ne laća njihova uklanjanja. No to je kao svoju poduzetničku priliku uočio poduzetnik Siniša Vorkapić kad se prije tri godine upustio u posao uklanjanja grafita.

U poduzetništvu sam od 1997., točnije, tad sam kupio Vema-Prom, tvrtku registriranu za razne djelatnosti. Neko sam vrijeme prodavao automobile, držao videoteku, rent-a-car, a od 2002. do 2005. vodio sam uspješnu tvrtku za naplatu potraživanja. No iako je to posebice kod nas isplativ i unosan posao, zasitio sam ga se jer u njemu nema ništa pozitivno i dobro, u njemu ste isključivo na području kriminala ili najgorih ljudskih tragedija, zato to više nisam mogao podnosit. Jedino je dobro iz tog razdoblja što sam naučio dobro razlikovati kad netko govori istinu, a kad mi laže. Razmišljajući o tome u koji se drugi posao upustiti, vidio sam da su novine pune tekstova o problemu s grafitima koji nitko ne rješava. Počeo sam se informirati i otišao u Njemačku vidjeti kako ondje s tim izlaze na kraj i s partnerima Nikicom Perićem i Nikom Barišićem odlučio ući u taj posao – kaže 39-godišnji Vorkapić, elektrotehničar po struci koji se odmah nakon srednje škole upustio u poduzetništvo.

Partneri su mu se pridružili u poslu upravo 2007. i otada kao suvlasnici vode tvrtku Vema-Prom, odnosno pribavljaju posao i očekuju dobit na kraju godine, no ostavljaju Vorkapiću potpuno slobodne ruke u poslu jer svaki ima i svoju djelatnost.

Kad sam sve dobro snimio i napravio izračun, shvatio sam da u tome ima prostora za zaradu i počeo. Za početak uložio sam 50 tisuća eura u visokotlačne uređaje, aparat za pjeskarenje i agregate te ostalu opremu. U to ne računam kombije koje sam uzeo na leasing. Kad je pak riječ o kemikalijama za čišćenje i impregnaciju zidova, odabrao sam njemačkog dobavljača ekološki prihvatljivih sredstava, manje štetnih od klasičnih – kaže Vorkapić dodajući da se nakon pokretanja posla susreo s problemom koji je najmanje očekivao – da će svoje klijente tek morati informirati o mogućnostima koje nude servisi za održavanje zgrada.

Kad sam otvorio servis, vjerovao sam da nećemo spavati od posla jer ima ga i previše. Dovoljno je da pogledate zagrebačke ulice, a kamoli ostale gradove. Međutim, prve godine jedva smo spajali kraj s krajem premda sam obilazio urede gradskih vijeća, institucije, tvrtke, predstavnike zgrada… Najgore mi je bilo kad su me pitali što je jamstvo da već sljedeći dan na očišćenoj površini neće niknuti nov grafit. Nisam na to mogao dati bolji odgovor od toga da nema nikakva jamstva, ali sljedeće sam godine osmislio program za koji i danas vjerujem da je odličan za korisnike. Naime, ponudio sam im da za paušalni iznos cijelu godinu preuzmemo brigu za naknadno uklanjanje grafita, i to u roku od 48 sati – kaže Vorkapić.

Shvatio je, kaže, iz njemačkih iskustava da se jedino sustavnim čišćenjem zgrada može izaći na kraj s tim besmislenim šaranjem, što slikovito opisuje: Trebate biti uporniji od grafera. Vjerujte, očistite li odmah nakon što šest puta pošaraju isto mjesto, sedmi put i najuporniji odustaju.

Upravo se zato jednogodišnji ugovor o čišćenju i održavanju površine zgrade, bez obzira na to koliko se puta zlodjelo ponavljalo, klijentima pokazao prihvatljivim troškom. Naime, tako su, kaže, riješili stotine onečišćenih četvornih metara površine Nacionalne i sveučilišne knjižnice, Doma hrvatskih likovnih umjetnika ili Fakulteta elektrotehnike i računalstva. Naime, kad očiste zid, nanosi se sloj antigrafitne zaštite koji se sljedeći put mnogo lakše uklanja, i to s grafitom. Zatim se ponovno nanosi taj sloj, do sljedeće prigode.

Taj paket-aranžman, dakle čišćenje i održavanje, idealan je. Važno je naglasiti da nije riječ o velikom izdatku za vlasnike nekretnina. Primjerice, paušal za tipičnu zagrebačku donjogradsku trokatnicu s do 15-ak stanova jest 240-ak eura, što je, dakle, 16 eura po etažnom vlasniku ili 1,30 eura na mjesec. No premda to svakom smeta i ljudi vide da im neuredni hodnici ili pročelja smanjuju vrijednost nekretnina, još vlada uvjerenje da se time mora pobaviti netko drugi. Još je gora stvar s javnom, društvenom imovinom. Birokrati po tim uredima radije jednokratno udu u taj posao i ništa ne riješe, ali šefovima mogu pokazati da su nešto pokušali. Potroši novac, a rezultata nema. Najgore je što ja imam rješenje, ali malo je spremnih saslušati ga. Samo Zagreb za to izdvaja više od 1,5 milijuna kuna na godinu, a nitko nema osjećaj da je grafit manje – kaže vlasnik tvrtke koja je lani napokon pokazala svoje potencijale unatoč konkurentnoj utrci s još dvije tvrtke. Budući da one ne nude cjelovito rješenje za grafit i to im nije osnovni biznis, uspjeli su u pregovorima pokazati svoju prednost. Tri kombija i 12 zaposlenih uklonili su grafitu u iznosu od 213 tisuća eura.

Sam samo da preživimo ovu godinu. Već će nam se sljedeće poslovni rezultati streljivito poboljšati – uvjeren je Vorkapić premda priznaje da je ove godine morao prepovijediti broj zaposlenih i proširiti poslovanje i na klasično čišćenje. Bila je to mjera za preživljavanje, no čim se tržište kako-tako financijski oporavi, uvjeren je Vorkapić, ponovno će se usredotočiti na svoj primarni biznis – borbu protiv grafitu.

Iako kaže da je najviše učio u hodu, mijenjajući razne poslove, Vorkapić je iskoristio priliku za dodatno educiranje pa je na učilištu Experti prošao tečaj za menadžera prodaje te svladao poslovno komuniciranje na tečaju neurolingvističkog programiranja. Nakon praktične razine planira položiti i majstorski ispit iz NLP-a jer je, kaže, tom metodom svladao slušanje, smanjio napetost i utjecao na promjenu najtežeg – svojih stajališta.

Istina, u polušali dodaje, najviše se nada da će utjecati na promjenu stajališta svojih klijenata. Vorkapić je uvjeren da će mu ubrzo ponovno početi rasti prihodi. Srećom je, kaže, ostao likvidan, i to zahvaljujući iskustvu u naplati dugova – zahtijeva plaćanje 50 posto unaprijed. A čim Vema-Promovo poslovanje ponovno krene nabojne, planira uz pomoć franšiznog koncepta ponuditi isto rješenje i drugim gradovima u kojima baš nitko ne sanira – grafitersko šaranje.