Izigravanje prava građana

Obrazloženje Upravnog suda o odbijanju tužbe zbog neimenovanja punomoćnika u Hrvatskoj radi dostave pismena samo je izlika da bi se izbjeglo dosuđivanje povrata oduzetog zemljišta.

Pisem mi se obratio Johan Faust iz Hanaua u Njemačkoj. Gospodin Faust vodio je spor na Upravnom sudu od 2006., a 18. rujna 2009. Upravni sud odbio je njegovu tužbu radi povrata 12 jutara zemlje oduzete njegovim roditeljima 1946. i uvrštene u Agrarni fond FNRJ te odlukama kotarske agrarne komisije iz Daruvara podijeljene agrarnim interesentima.

Tročlano je sudačko vijeće Upravnog suda suprotno Europskoj konvenciji o ljudskim pravima na tajnoj sjednici bez javne usmene kontradiktorne rasprave, ne ulazeći u ocjenjivanje opravdanosti tužbe radi povrata oduzete imovine, presudio da se tužba odbija zbog toga što gospodin Faust nije podnijevši tužbu odredio svojeg punomoćnika u Hrvatskoj ‘radi dostave pismena’.

Ukratko, roditeljima gospodina Fausta Ani i Jakovu Faustu oduzeto je 12 jutara zemlje u selu Hrastovici pokraj Garešnice. Johan Faust bio je u logoru Krndiji i nakon toga na odsluženju vojnog roka u JNA pa se kao Folksojčer 1955. iselio iz tadašnje Jugoslavije u Njemačku.

Nakon što je Sabor prihvatio Zakon o povratu konfiscirane imovine, gospodin Johan Faust kao zakoniti nasljednik podnio je Bjelovarsko-bilogorskoj županiji, Ispostavi Garešnica, zahtjev za povrat oduzetog zemljišta. I onda je počeo upravni postupak u lokalnoj upravi i u drugom stupnju u Ministarstvu pravosuđa, nakon čega je prema uputama o pravnom lijeku podnesena i u uvodu spomenuta tužba Upravnome sudu 2006.

Johan Faust smatra da je obrazloženje o odbijanju tužbe zbog neimenovanja punomoćnika u Hrvatskoj radi dostave pismena samo nes(p)retna izlika sudaca Upravnog suda da bi izbjegli dosuđivanje povrata oduzetog zemljišta. Navodi da mu je obavijest o mogućnosti zahtjeva za povrat oduzetog zemljišta dana u hrvatskom konzulatu u Frankfurtu i da mu tada nitko nije spomenuo potrebu imenovanja punomoćnika u Hrvatskoj. Naglašava i da nikakav problem ne bi bio da imenuje svojeg punomoćnika u Hrvatskoj jer mu je supruga Hratica iz Odre i u Zagrebu žive njezine dvije nećakinje.

Johan Faust sumnja i da imenovanje punomoćnika u Hrvatskoj zapravo nije bilo potrebno jer u upravnom postupku vođenom u prvom stupnju u lokalnoj upravi i drugom stupnju u Ministarstvu pravosuđa nitko nikad nije spomenuo tu potrebu.

Johan Faust dalje navodi i da su mu se sva rješenja u dugotrajnom upravnom postupku uredno dostavljala na kućnu adresu u Hanauu u Njemačkoj. I svi odgovori na požurnice zbog sporosti postupka koji je prema shvaćanju Upravnog suda vođen prema ‘žurnom postupku’ Johanu Faustu dostavljali su se na kućnu adresu, a da nitko nije dobio riječ nije spomenuo da mora imenovati svojeg punomoćnika.

Nakon dobivanja problematične presude Upravnog suda Johan Faust obratio se i Saboru i predsjedniku Josipoviću i kolegama u brojnim medijima, ali do danas svi šute. Jedino su odgovorili iz njemačkog veleposlanstva u Zagrebu. U svom odgovoru gospodina Fausta uvjeravaju da njegov zahtjev za povrat oduzetog zemljišta nije odbačen, nego da je samo odbijena njegova tužba Upravnom sudu.

I zaista, nekomu tko ne živi u Hrvatskoj sigurno ne može biti razumljivo suđenje na hrvatskom Upravnom sudu. Samo hrvatski građani mogu razumjeti to da u sporovima građana protiv države Upravni sud donosi odluke kojima ništa ne rješava, nego sve unedogled vraća ponovno na početak više godina neuspješno vođenoga sudskog postupka.