Zbog cijene pšenice novi prosvjedi? Na relaciji seljaci – pšenica – otkupljivači ništa novo. Zasad nema izgleda da se cijena nađe barem na pola puta između 1,20 kuna, koliko traže seljaci, i 90 lipa po kilogramu, koliko nude Žitni terminali. Ostali se ponuđači nisu oglasili, a Agrokor neće jer na lageru već ima između 128 i 200 tisuća tona pšenice. U cjenovni bi procjep otkupom mogla uskočiti država. Vlast sigurno neće dopustiti prosvjede uoči izborne godine. A koliko je pšenice već u robnim zaliham? Tko to uopće zna i koga je briga?
Tko o čemu, Hebrang o humoru. Iako se mnogi pitaju zašto uopće plaćati RTV pristojbu, zastupnik Hebrang objasnio je zašto je on ne želi plaćati. Njega, naime, ne zanimaju neobjektivni komentari i neduhovita razmišljanja Zorana Šprajca. Malo koga, doduše, zanimaju neobjektivni komentari i neduhovita razmišljanja Andrije Hebranga, ali ih HRT ipak prenosi. To je kompromis i demokracija. S izjavom da bi Šprajc u pravoj demokratskoj državi platio odštetu pa mu neprimjereno ponašanje više ne bi palo na pamet, priznao je tako da ne živimo u pravoj demokratskoj državi iako nas HDZ već dugo u to uvjerava.
Bandić bi rezao ono što je sâm davao. Milan Bandić je živ. Toliko je živnuo da je na Gradskoj skupštini ustvrdio kako otprilike 24 tisuće zaposlenih u Gradu i Holdingu ima 30-ak posto veće plaće od hrvatskog prosjeka. To je trošak od tri milijarde kuna na godinu i tu se najviše može uštedjeti, uzvuknuo je Bandić, kojemu je, valjda, u poslijeizborni šutnji zamrlo i sjećanje. Donedavni apsolutni gospodar Zagreba i Holdinga smetnuo je s uma da je te iste ljude, te iste plaće i jedan od najčvršćih kolektivnih ugovora u zemlji sâm blagoslovio. Baš kao što je blagoslovio i većinu duga Holdinga teškog 6,5 milijardi kuna. Posljednja rata stiže 2022., a do tada – tko živ, tko mrtav.