-
Kako komentirate medijske napise o Molovoj odgovornosti za kreditiranje Podravke s 34 milijuna eura da bi se zauzvrat domogao većeg utjecaja u Ini? Što ako se dokaže kriminalna namjera i poništi ugovor između Mola i Vlade? – Ina je golemi kompanija s više od 15 tisuća zaposlenika, zato bi bilo naivno vjerovati da ima interesa u maloj kompaniji poput Podravke i da se te dvije kompanije mogu naći u istoj jednadžbi. Međutim, vjerujem da je Podravka u to vrijeme bila važan gospodarski subjekt od hrvatskog interesa, a zahtjev za pomoć poslao je visoki Vladin predstavnik. Znam vrlo malo o tome; nedavno sam čuo da je državni odvjetnik Bajić rekao kako nema otvorene istrage o privatizaciji Ine i kako mađarske pravne i fizičke osobe nisu bile dio nikakve istrage.
-
Od 10 milijardi koliki je dug prema Molu i koliko Inino poslovanje utječe na Mol? – Dvije milijarde kuna Ina je dužna Molu, a ostatak bankama. Ina je veoma važan dio Molova cijelog regionalnog poslovanja, ima udio od 35 posto u ukupnim rafinerijskim kapacitetima, a na istraživanje i proizvodnju otpada 45 posto. Partnerstvo je, kad je započelo 2003., sinergijski utjecalo na obje kompanije.
-
Premijerka je najavila da će se dodatno razgovarati o Vladinim predstavnicima i Ini. Zna li se što detaljno o tome? – Vlada i Mol imaju pravo nominirati osobe za Nadzorni i Upravni odbor. Trenutačno su u Nadzornom odboru petorica članova iz Mola i trojica iz Vlade; postoji mogućnost da zaposlenici biraju jednog. Uprava pak ima trojicu iz Mola i trojicu iz Vlade. Kad sam ja bio izabran, Mol je obavijestio hrvatsku Vladu da želi promijeniti Upravni odbor. Ista je stvar ako Vlada želi promijeniti svoje članove. Timski rad prema zajedničkim interesima važniji je od proporcionalne reprezentacije u Upravi, a dioničar ima slobodu, ali i odgovornost da tom pridonese.
-
Je li to dio i vaše vizije za Inu? – Da, svakako. Kad je riječ o Ini, moramo se boriti na tržištu, biti konkurentni, zbog čega trebamo najbolje ljude, timske igrače.
-
Kakvi su programi i projekti u idućem razdoblju? Koja će područja biti prioritetna? – Ina je, zasigurno, najveća hrvatska investitorica; prošle godine uložili 4,5 milijardi kuna. Čak i ove godine uložit ćemo više od četiri milijarde. Tu razinu planiramo održati i ubuduće, jedino što će struktura ulaganja biti različita. Prije deset godina prosječno je godišnje ulaganje bilo milijardu kuna, a u posljednje dvije-tri godine fokus je bio na modernizaciji rafinerija da bi mogle proizvoditi visokokvalitetno gorivo. Euro 5 početkom srpnja dostupan je na 400 Ininih crpki. Riječ je o motornom benzinu Eurosuperu BS 95 i dizelskom gorivu Eurodizelu BS s dopuštenom količinom sumpora do 10 milijama po kilogramu. To su visokokvalitetna goriva koja zadovoljavaju europske standarde kvalitete, a proizvod su upravo hrvatskih rafinerija. Već smo znatnim količinama opskrblili i tržište EU, primjerice mađarsko. Vrhunac modernizacije bit će, zapravo, ove godine, kad će se završiti postrojenje izomerizacije u Sisku, a u Rijeci hidrokreking. Modernizacija je uvjet konkurentnosti na tržištu.
Nema istrage o privatizaciji Ine
Kakve će prednosti Ina tada imati? – To je stavlja u rang drugih europskih rafinerija, ali daje nam i prednost pred rafinerijama u Srbiji i Bosanskom Brodu, koje još nisu modernizirale svoje pogone.
No treba riješiti i dugove. Koliko trenutačno Ina duguje državi? – S obzirom na prirodu svojeg poslovanja Ina uvijek ima financijske obveze prema državi. Mjesečne su obveze otprilike milijardu kuna, a godišnje od osam do deset milijardi kuna. To je normalno jer uključuje davanja HAC-u, HC-u, zaposlenicima, porez i slično. Međutim, dospjele obveze koje se nisu podmirile na vrijeme vrlo su skup oblik financiranja jer se kašnjenje plaća s 14-ak posto kamata. To je, zapravo, kazna koju nitko ne želi platiti. Prošle godine Ina je imala 2,2 milijarde kuna takvih dugova, prihod joj je pao, a morali smo nastaviti ulagati. Opcija da se zaustavi modernizacija rafinerije ili projekti u Siriji ili Jadranu nije dolazila u obzir. U ovom trenutku mogu reći da je Ina podmirila sve dospjele obveze prema državi.
Jesu li tako riješeni svi dugovi? – Ukupan je financijski dug Molu i bankama 10-ak milijardi kuna, što nije zanemarivo. Da bismo ga restrukturirali, trebali bismo svjež novac ne samo s pomoću novog zaduživanja nego i drugih mogućnosti, npr. konvertibilnih obveznica. To znači sigurnije ali fleksibilnije ulaganje u sigurnost. Zato se i ne iskorištava za rješavanje dugova, nego dugoročno ulaganje. A još su veća ulaganja potrebna želimo li nastaviti tim smjerom.
