Oporezivanje imovine i kamata na štednju bio bi pogrešan potez

Prednost Pogleda li se mjesto Hrvatske na ljestvici konkurentnosti, vidljivo je da nam je porezni sustav najbolja komponenta. Nemojmo je olako žrtvovati.

Država i državna poduzeća, već ionako prilično zaduženi, preko noći su se suočili s dva velika problema. Kriza na svjetskim financijskim tržištima povisila je kamate i poskupila mogućnost novog zaduživanja kao i cijenu refinanciranja postojećih dugova. Istodobno je slabija domaća potrošnja umanjila prihode državnog proračuna te ga sučila s prije obilato emitiranim pravima njegovih korisnika.

Vlada je reagirala proračunskom štednjom, odustajući od najavljenih povećanja i investicija te podižući postojeće i uvodeći nove privremene poreze. Zahvaljujući tomu i iskorištavanju pogodnost visokog stupnja internacionalizacije hrvatskoga bankarskog sustava Vlada je – za razliku od brojnih država, primjerice Grčke, Islanda, Mađarske, Irske, baltičkih zemalja, a u našem susjedstvu i Srbije – uspjela bez pomoći MMF-a prebroditi stresnu 2009. godinu.

U ovoj se godini stanje nastavilo stabilizirati, pa osobito u SAD-u i ključnom europskom gospodarstvu Njemačkoj prevladavaju pozitivni trendovi. Slabljenje eura u medijima je, doduše, otvorilo beskonačna nagađanja o prirodi krize, pa i pojedine najave raspada eurozone, ali je u praksi to samo pogodovalo europskim gospodarstvima, čineći njihov izvoz konkurentnim i tako pomažući oporavak.

U njemačkom gospodarstvu, u kojem izvoz čini 40% nacionalnog proizvoda, od čega 3/5 na tržišta izvan EU, sada se novi izvori rasta traže na tržištima Latinske Amerike i Azije.

Mali je primjer trenda prodaja luksuznih Mercedesa u prvih šest mjeseci 2010. uvelike porasla na tzv. BRIC-tržištima: u Kini za 120 posto, a u Braziliji, Indiji i Rusiji od 70 do 80 posto. Tako je Kina postala glavno tržište za Mercedese S-klase.

Što u toj situaciji čini Hrvatska? Privremeno ukidanje viza za turiste iz Rusije i Kine primjer je pozitivne inicijative prema novim rastućim tržištima koja postaju sve važnija i za turizam – očekuje se npr. da će broj Rusa koji će odmor provesti izvan Rusije porasti 44 posto. U hrvatskoj industriji, nažalost, još nema sličnih izvoznih inicijativa.

U ostatku 2010. godine Vlada ima nelak zadatak smanjena proračunskih izdataka i održanja deficita na što nižoj razini i sve to u godini prije parlamentarnih izbora. Uspjelo li u tome, mogli bismo i ove godine osigurati makroekonomsku stabilnost i vrijeme potrebno za izvozni preustroj gospodarstva. Naravno da i naše tvrtke moraju biti svjesne da ih na tržištima regije i EU očekuju niske stope rasta, a da će BRIC-tržišta biti znatno propulzivnija. Takvi se zaokreti ne ostvaruju nekakvim automatizmom ili uopćenim birokratskim mudrovanjima – potrebna je duboka promjena ponašanja koje će u poslovnu praksu unijeti inventivnost, prihvaćanje rizika i odgovornost kao normalne elemente poslovnosti. I od banaka treba očekivati jače poticaje poduzetništva, posebno onog inovativnog, na račun dosadašnjeg usmjerenja na potrošačke kredite.

Hrvatski porezni sustav i u ovim stresnim godinama recesije pokazao je svoju učinkovitost. Oporezivanje potrošnje uz neoporezivanje štednje – bila ona uložena u dionice, nekretnine ili na bankovni račun – postiže željen učinak: potiču se štednja i ulaganja. Treba se nadati da Vlada neće olako krenuti u oporezivanje imovine i kamata na štedne uloge jer je to upravo suprotno onomu što treba zemlji i ekonomiji koja želi brz rast. Pogleda li se mjesto Hrvatske na ljestvici konkurentnosti zemalja, prema podacima Svjetske banke, tada je vidljivo da nam je porezni sustav najkonkurentniji dio, odnosno najbolja komponenta ukupne konkurentnosti. Nemojmo je olako žrtvovati.