Poreznici ‘vozaju’ naivne porezne obveznike

Naivne obveznike namame da prijave pravo na olakšice za osiguranja, no utvrdi se da su ta prava neostvarljiva. Ali prijavom se postaje obveznikom poreza na prihod od neostvarenog prava.

Nakon što je čitatelj postao sam sebi poslodavac, uredno je sve plaćao i dodatnom prijavom poreza (zapravo ispravkom prijave) računao je da može dobiti povrat poreza bar za vrijeme u kojemu je sve uplaćivao sam sebi. U međuvremenu čitatelj napokon dobiva od bivšeg poslodavca IP karticu, i to tek nakon intervencije Državnog inspektorata. Uzgred rečeno, ispravne obračune plaća čitatelj od svojega bivšeg poslodavca nije dobio ni nakon intervencije Državnog inspektorata, a Inspektorat je čitatelju izdao dokument da ni inspektorati u tom slučaju ništa više ne mogu napraviti.

Čitatelj kaže ‘pojego vuk magare, inspektori podnijeli prijave, možda i naplatili neku globu, a to što nisam dobio zakonom obvezne obračune plaća koji su ovršni dokument, nikomu ništa. Na prijave Poreznog upravi oko utaje poreza mojega bivšeg poslodavca do danas nisam dobio nikakvu povratnu informaciju jer Porezna uprava navodno ne daje informacije o svojim postupcima, pa ako je nešto i poduzeto, o tome ne znam ništa’, piše čitatelj.

Nakon što je čitatelj ipak dobio IP karticu, a u međuvremenu je sjeo i neki novac na račun drugoga mirovinskog stupca, ponadao se da je možda i bivši poslodavac uplatio nešto poreza i prireza, pa bi mu se isplatilo iskoristiti olakšice na životno osiguranje i dobrovoljnu mirovinsku štednju.

No nada je bila uzaludna, u međuvremenu se poreznici trude one-mogućiti čitateljeva prava na povrat poreza. Prema poreznicima zaposlenik je u plaćanju doprinosa ‘solidarni dužnik’, pa čak i kada poslodavac (bez znanja zaposlenika) godinu i pol ne plaća doprinose, a ni poreze ni prirez.

I nema tu nikakve odgovornosti za poreznike koji suprotno zakonu godinu i pol nisu ništa poduzimali protiv poslodavca koji tako dugo nije plaćao ni doprinose, ni poreze, ni prirez. Ali zaposleniku koji nije mogao znati da mu poslodavac ne plaća doprinose kao sudužniku poreznici na sve načine nastoje one-mogućiti ostvarivanje prava na povrat poreza, pa tako čitatelj nema ni pravo na povrat poreza uz to što trpi štetu time što za razdoblje koje njegov bivši poslodavac nije uplaćivao doprinose gubi sva prava iz mirovinske, zdravstvene i ostale zakonom propisane zaštite zaposlenika.

Čitatelj se iščudava: ako svi porezi i prirezi od svih poslodavaca nisu plaćeni, država ne želi dati povrat poreza jer ‘nema odakle’. To što je ista ta država pustila tvrtku da godinu i pol ne plaća poreze i doprinose nema veze jer radnik je ‘solidarni dužnik’.

Čitatelj se pita bi li ovakva porezna praksa i zakonodavstvo mogli biti tema za neki međunarodni sud. ‘Lijepo te namame da prijaviš olakšice, onda ih ne možeš iskoristiti jer poreznici svoje nisu naplatili, pa nakon što se to otkrije, više ne možeš povući prijavu neostvarljive olakšice, ali zbog toga postaješ obveznikom plaćanja poreza na prihod od toga neostvarenog prava, pa redom po pristranim sudovima…’