Home / Tvrtke i tržišta / Skladištenje se i u Hrvatskoj postavlja kao jedno od strateških pitanja

Skladištenje se i u Hrvatskoj postavlja kao jedno od strateških pitanja

Like 2005. većina plinskog biznisa u državi bila je u Molovim rukama. On se htio fokusirati na proizvodnju i infrastrukturu, odnosno na dijelove tržišta na kojima je imao veću sposobnost rasta. Imate li dobre infrastrukturne veze i portfelj opskrbe te potrošača, možete sudjelovati na većem tržištu i u boljoj ste poziciji za pregovaranje s većim kompanijama. E.ON je bio veoma zainteresiran jer je htio povećati svoje tržište. Ušao je u skladištenje i prodaju. Međutim, Mol je zadržao jake pozicije u dijelu posla koji se odnosi na prijenos i skladištenje.

  • Skladištenje se i u Hrvatskoj postavlja kao jedno od strateških pitanja. Postoji li mogućnost suradnje s Mađarskom i u tom segmentu? Osim skladišta ovdje mogla bi se upotrebljavati i skladišta u Mađarskoj, što bi značilo dodatnu fleksibilnost za hrvatske potrošače. Normalno je, što više pozitivno, ući u taj posao s kompanijama koje imaju dodatne kapacitete. No da bi se uspostavila suradnja između Hrvatske i Mađarske, ponovno je važno otvaranje interkonkurencija. Trenutačno pregovaramo s Plinacrom o gradnji manjeg skladišta plina na temelju jednog od svojih proizvodnih polja. Sve je to potrebno da bismo zadovoljili vrhunac potrošnje i zadržali isporuku bez teškoća u vrlo hladnim zimama.

  • Što je s Crobenzom? U kojoj je fazi njegova prodaja i zašto Mol nije na vrijeme sâm predložio smanjenje tržišnog udjela i poslao listu benzinskih postaja koje bi prodao ako je već imao tu mogućnost? Agencija za tržišno natjecanje donijela je to rješenje koje Ina i Mol moraju poštovati. Prodaja je trenutačno u rukama povjerenika za izdvajanje kojeg je imenovala Agencija. U prvom krugu prodaje, za koji su Ina i Mol imali devet mjeseci, potpisali smo sporazum za prodaju stopototnog udjela u Crobenzu s ponuđačem koji je ponudio najbolje uvjete u prodajnom procesu. Tog kupca Agencija to vrijeme nije potpuno prihvatila. Nadamo se da će se trenutačni prodajni proces uskoro finalizirati.

  • Kako planirate zadržati tržišni udio s obzirom na to da su velike energetske tvrtke koje posluju na hrvatskom tržištu najavile i velike investicijske cikluse? Da, ima velikih konkurenata na hrvatskom tržištu kao što su Lukoil ili Petrol, zato su potrebne znatne investicije u postaje da bismo izbjegli gubitak tržišnog udjela. U osnovi, mnogo se toga mora modernizirati da bi u budućnosti i konkurentnost bila veća. Za to smo područje mogli rezervirati manje novca zbog teške financijske situacije, ali to će se promijeniti od iduće godine.

  • A koja je planirana visina investicija? Nisu sve postaje jednake: neke nisu na dobrom položaju ili u dobrom stanju, no, ugrubo, preuređenje jedne benzinske postaje stoji od 300 do 400 tisuća eura. Gradnja nove mogla bi stajati od milijun do dva milijuna eura, što uključuje i zemljište.

  • Osim modernizacije benzinskih postaja i rafinerija što su vaši kapitalni investicijski planovi? Razmatramo davanje benzinskih crpki na uporabu. Prvi je na redu program modernizacije cijele mreže.

  • Ima planova i s crpkama koje navodno želite dati u franšizu. Slično je učinio Mol u Mađarskoj. U kojoj je fazi taj program? Želio bih početi s dvije stvari: prva je kontrola vlasništva i brenda, druga je upravljanje. To je veoma važno jer ljudi često ne znaju razliku. Ina želi zadržati punu kontrolu nad svojim brendom i kvalitetom usluge te svojim postajama. Dakle, crpke bi bile u Ininu vlasništvu, ali njima bi mogli upravljati poduzetnici koji bi prema ugovoru bili dužni raditi po tvrtkinim standardima. To je mogućnost za poduzetnika da postigne dobre rezultate, a ako prijeđe jednu razinu dobitka, zadržava udio u profitu. U Mađarskoj, Poljskoj i Slovačkoj već se tako posluje, a to rade i neki naši konkurenti ovdje u Hrvatskoj. To bi bilo dobro i za hrvatsku ekonomiju jer bi se stvorili novi privatni poduzetnici. No o tome još nije donešena konačna odluka. Mi to samo razmatramo kao jednu od opcija.

  • Znači li to i smanjenje broja zaposlenih? Ne, jer to nije naš cilj. Obveza je onoga koji će preuzeti postaju da se brine za motiviranje, nagrađivanje i zapošljavanje adekvatnih ljudi. Da budem iskren, kad usporedim naše zaposlenike, vidim da konkurenti imaju moderniji pristup – bolje poticajne mjere za povećanje prodaje. Inin problem nije samo modernizacija infrastrukture, trebamo promijeniti i filozofiju rada.

  • A koliko postaja planirate dati? Model o kojem govorim samo je moguće rješenje o kojem razmišljamo, no u međuvremenu treba napraviti još mnogo toga. Prvi je na redu program modernizacije cijele mreže koji će početi najvjerojatnije sljedeće godine. Želimo svojim klijentima ponuditi dodatnu ponudu koju stalno moramo poboljšavati.

  • Kako komentirate medijske napise o Molovoj odgovornosti za kreditiranje Podravke s 34 milijuna eura da bi se zauzvrat domogao većeg utjecaja u Ini? Što ako se dokaže kriminalna namjera i poništi ugovor između Mola i Vlade? Ina je golemi kompanija s više od 15 tisuća zaposlenika, zato bi bilo naivno vjerovati da ima interesa u maloj kompaniji poput Podravke i da se te dvije kompanije mogu naći u istoj jednadžbi. Međutim, vjerujem da je Podravka u to vrijeme bila važan gospodarski subjekt od hrvatskog interesa, a zahtjev za pomoć poslao je visoki Vladin predstavnik. Znam vrlo malo o tome; nedavno sam čuo da je državni odvjetnik Bajić rekao kako nema otvorene istrage o privatizaciji Ine i kako mađarske pravne i fizičke osobe nisu bile dio nikakve istrage.

  • Od 10 milijardi koliki je dug prema Molu i koliko Inino poslovanje utječe na Mol? Dvije milijarde kuna Ina je dužna Molu, a ostatak bankama. Ina je veoma važan dio Molova cijelog regionalnog poslovanja, ima udio od 35 posto u ukupnim rafinerijskim kapacitetima, a na istraživanje i proizvodnju otpada 45 posto. Partnerstvo je, kad je započelo 2003., sinergijski utjecalo na obje kompanije.

  • Premijerka je najavila da će se dodatno razgovarati o Vladinim predstavnicima i Ini. Zna li se što detaljno o tome? Vlada i Mol imaju pravo nominirati osobe za Nadzorni i Upravni odbor. Trenutačno su u Nadzornom odboru petorica članova iz Mola i trojica iz Vlade; postoji mogućnost da zaposlenici biraju jednog. Uprava pak ima trojicu iz Mola i trojicu iz Vlade. Kad sam ja bio izabran, Mol je obavijestio hrvatsku Vladu da želi promijeniti Upravni odbor. Ista je stvar ako Vlada želi promijeniti svoje članove. Timski rad prema zajedničkim interesima važniji je od proporcionalne reprezentacije u Upravi, a dioničar ima slobodu, ali i odgovornost da tom pridonese.

  • Je li to dio i vaše vizije za Inu? Da, svakako. Kad je riječ o Ini, moramo se boriti na tržištu, biti konkurentni, zbog čega trebamo najbolje ljude, timske igrače.

  • **Ina je, zasigurno, najveća hrvatska investitorica; prošle godine uložili 4,5 milijardi kuna. Čak i ove godine uložit ćemo više od četiri milijarde. Tu razinu planiramo održati i ubuduće, jedino što će struktura ulaganja biti različita. Prije deset godina prosječno je godišnje ulaganje bilo milijardu kuna, a u posljednje dvije-tri godine fokus je bio na modernizaciji rafinerija da bi mogle proizvoditi visokokvalitetno gorivo. Euro 5 početkom srpnja dostupan je na 400 Ininih crpki. Riječ je o motornom benzinu Eurosuperu BS 95 i dizelskom gorivu Eurodizelu BS s dopuštenom količinom sumpora do 10 milijama po kilogramu. To su visokokvalitetna goriva koja zadovoljavaju europske standarde kvalitete, a proizvod su upravo hrvatskih rafinerija. Već smo znatnim količinama opskrblili i tržište EU, primjerice mađarsko. Vrhunac modernizacije bit će, zapravo, ove godine, kad će se završiti postrojenje izomerizacije u Sisku, a u Rijeci hidrokreking. Modernizacija je uvjet konkurentnosti na tržištu.

  • Kakve će prednosti Ina tada imati? To je stavlja u rang drugih europskih rafinerija, ali daje nam i prednost pred rafinerijama u Srbiji i Bosanskom Brodu, koje još nisu modernizirale svoje pogone.

  • No treba riješiti i dugove. Koliko trenutačno Ina duguje državi? S obzirom na prirodu svojeg poslovanja Ina uvijek ima financijske obveze prema državi. Mjesečne su obveze otprilike milijardu kuna, a godišnje od osam do deset milijardi kuna. To je normalno jer uključuje davanja HAC-u, HC-u, zaposlenicima, porez i slično. Međutim, dospjele obveze koje se nisu podmirile na vrijeme vrlo su skup oblik financiranja jer se kašnjenje plaća s 14-ak posto kamata. To je, zapravo, kazna koju nitko ne želi platiti. Prošle godine Ina je imala 2,2 milijarde kuna takvih dugova, prihod joj je pao, a morali smo nastaviti ulagati. Opcija da se zaustavi modernizacija rafinerije ili projekti u Siriji ili Jadranu nije dolazila u obzir. U ovom trenutku mogu reći da je Ina podmirila sve dospjele obveze prema državi.

  • Jesu li tako riješeni svi dugovi? Ukupan je financijski dug Molu i bankama 10-ak milijardi kuna, što nije zanemarivo. Da bismo ga restrukturirali, trebali bismo svjež novac ne samo s pomoću novog zaduživanja nego i drugih mogućnosti, npr. konvertibilnih obveznica. To znači sigurnije ali fleksibilnije ulaganje u sigurnost. Zato se i ne iskorištava za rješavanje dugova, nego dugoročno ulaganje. A još su veća ulaganja potrebna želimo li nastaviti tim smjerom.