Uključile su se u igru. Zbog svega toga, ako se Franck namjerava širiti i ojačati poziciju, potreban mu je jači ulazak na ta tržišta. U BiH je krenuo i postigao solidan rezultat za kratko vrijeme. Ipak, najbolji način ulaska svakako je akvizicija. Drugog na tržištu nije moguće akvizirati jer je riječ o velikoj međunarodnoj kompaniji, a preuzimanje neke manje kompanije i nema puno smisla. S druge strane, prvi igrač upravo je postao predmet akvizicije. Sve to za Franck i nisu najbolje vijesti, u smislu širenja.
No postoje glasine da su u jednom trenu između Francka i Droge Kolinske također vođeni pregovori i da je postojala opcija u kojoj je Franck mogao preuzeti brendove Barcaffe i Grand kafu.
Ako je to istina, možda postoji i opcija u kojoj bi Atlantic (unatoč najavama da neće prodavati brendove koji su unutar Droge Kolinske) u budućnosti došao do nekog dogovora s Franckom.
Na domaćem tržištu kave teško da će čak i menadžerska ruka Emila Tedeschi napraviti važan pomak i ugroziti Franck. S tržišnom kapitalizacijom većom od 310 milijuna kuna, tržišnim udjelom od gotovo 60 posto i tradicijom na svojoj strani, vodstvo Francka realno se nema razloga bojati. Zapravo, svi upućeni suglasni su da se na domaćem tržištu kave uopće neće dogoditi velike promjene.
I uistinu, kad se pogledaju podaci od prije četiri godine, odnos snaga nije mnogo drukčiji, što svjedoči u prilog stabilnosti tržišta. I tada i danas Franck je na prvome mjestu. U međuvremenu je, lani, kupio tadašnjeg drugog igrača na tržištu, splitsku Tombiju. Akvizicija je bila posve logična. Tombia je naime sa svojim brendom Glorijom počela postizati doista važne rezultate i s prihodima od 140 milijuna kuna u 2008. godini postala prilično moćna sila na tržištu. Preuzimanjem je Franck dodatno učvrstio svoj položaj, postignuti su sinergijski efekti, a s obzirom na vlasničku strukturu njegova je pozicija sad vrlo stabilna. Francku je naime i dalje većinski vlasnik Ivero konzalting, na čelu s Milanom Artukovićem, dugogodišnjim čelnim čovjekom tvrtke.
