Kako smo od sebe stvorili brend

Brend i nije neko jamstvo za uspjeh ili trajanje. Sve što sam oduvijek radio radio sam kako bih stvorio nešto što mene veseli. Sve što radim za mene je igra i jedino tako mogu funkcionirati. Stoga, ako sam i postao brend, to je posljedica moga rada, jer ništa svjesno ili planski nisam napravio u smjeru stvaranja brenda Saša Šekoranja. Uostalom, kada sam počinjao, to i nije bio trend u Hrvatskoj. Stvari su se jednostavno događale. Ne treba glumiti ili podizati nekoj trenutačnoj klimi jer je to jedini način da budeš prepoznat u svom poslu i postaneš, uvjetno rečeno, neki brend. Uostalom, ne treba ni previše pozornosti obraćati na brend ili marke. Ja se nikad time ne rukovodim. Treba vjerovati u svoj ukus i razum, a ako primijetim da se povodim za brendom ili markom, znat ću da sam u problemu. Brend i nije neko jamstvo uspjeha ili trajanja, a i on može imati negativne posljedice. Primjerice, primijetio sam da ljudi moje ime povezuju s previškim cijenama, što zapravo za ono što radim, dakle autorska djela, nije točno.

Ako uopće jesam brend kao novinar, onda bih rekao da je u njegovu nastanku 30 posto zasluga uredništva, 30 posto sreća, a ostalo ja sam. Naime, u početku nisam mogao naslućivati da će projekt ‘Nedjeljom u dva’ trajati tako dugo, pa sam planski pristajao na intervjuje i pojavljivanje u novinama kako bih zaintrigirao ljude za sebe i svoju emisiju te stekao poziciju da mogu birati sugovornike. Dakle, planski sam od sebe stvorio pjesnika, velikog ljubitelja pornografskih filmova i boksara iako je to sve mnogo manje istina. Napisao sam jednu zbirku pjesama, nešto malo boksao, a ‘porniće’ ne volim ni više ni manje od muškaraca svoje generacije. Nakon nekoliko godina kad je emisija stekla ugled smanjio sam svoje pojavljivanje u medijima. Naime, s jedne strane brend ima svoje prednosti, ali ima i mane. Primjerice zbog imidža agresivnog novinara koji se ne lihi neugodnih pitanja odbili su me Arsen Dedić, Rade Šerbedžija i Đorđe Balašević iako je činjenica da razgovor izrazito prilagođavam osobi ili s njom povezanoj aktualnosti.

Budite drukčiji. Originalnost je uvijek na cijeni. Imitatori uvijek ostaju u B ligi. Imajte fokus. Usmjerite samog sebe na nekoliko riječi koje pogađaju bit vaše ideje. Budite autentični. Svedite strategiju na ono što doista jeste. Cijeni se iskrenost. Reagirajte na tržište. Ako nema povratnih informacija s tržišta, morat ćete redefinirati strategiju.

Tek kad prodate sebe, uspjet ćete prodati i svoje znanje i sposobnosti, što zna svaki putujući trgovac. Početnu nelagodu morat ćete pregrmjeti.

Istina je da i ljepota donosi prevagu, pa ne čudi što sve više mladih i prije negoli se okušaju na nekoj glazbenoj ili pjevačkoj audiciji, sav roditeljski ili svoj novac iskorište za razne estetske zahvate poput korekcije nosa, povećanja grudi ili usana. To vam u današnje doba ne može naškoditi, posebice ako nema previše talenta. No imajte na umu da sve stereotipnih umjetnih ljepotica i ljepotana ima i previše, pa je činjenica da vam određena mana osigurava mnogo veću uočljivost među tisućama konkurenta. Ipak je malo ljepotica koje su poput Gisele Bundchen ljepotom i savršenom figurom postale bogatašice.

Ulaganje u ljepotu pak, bilo da je riječ o estetskoj kirurgiji, napornim treninzima i fitnessu, bilo o nekom drugom načinu oblikovanja tijela, isplativa je investicija. Na taj ćete način biti ugodni oku okoline, a poznavati je istina da se lijepima lakše otvaraju mnoga vrata. Ako ništa drugo, lakše ćete pronaći bogatog ženika.

Japanci kažu da su jednako važni i sadržaj i ambalaža. Istina je da oni to govore kada je riječ o darovima, no ta bi se maksima mogla proširiti na današnje zapadnjačko poimanje čovjeka. Mnogo je onih koji vam mogu pomoći da svoj sadržaj ili ideju (bez obzira na to radi li se o nuklearnjoj fizici ili instant-slavi izbo-renoj bujnim grudima) artikulirate na tržišno konkurentan način. Cijela industrija posvećena je prodavanju takvih usluga, od raznih stilista, coacheva, gurua, komunikacijskih tečajeva, financijskih ili kondicijskih trenera, kirurga, kozmetičara…

No da biste postali brend vrijedan kuna, dolara ili eura, morate imati na umu da brend prezentira ideal, a ne nužno opipljivu robu, uslugu ili osobnost. Veliki brendovi našeg vremena nisu ono što jesu, nego ono što predstavljaju. Stoga je teško ne zapitati se koja je razlika kada je brend stvar u odnosu na brend koji predstavlja osoba od krvi i mesa, primjerice Oprah Winfrey. Odnosno, ima li u brendiranju ljudi degradacije osobnosti?

Možda današnje doba pokazuje najveću činjenicu marketinga – da se sve svodi na ‘nekoga’ Apple, Coca-Cola, iPod, Jaguar ili Paris Hilton, Bill Gates, J. K. Rowling, Husain Bolt… u svim tim slučajevima lako se pokaže da je stvarnost sadržaja mnogo manje važna od onog što njihov brend predstavlja. Bitna je konotacija, spremnost i sposobnost tih ljudi da nam dopušte da se identificiramo s njima, da ih slijedimo putem fun-klubova, iscrpljujemo kroz njih osjećaj pripadnosti nekoj ideji ili načelima. Veliki brendovi nužno prezentiraju nešto mnogo veće od njih samih. Nekim to uspijeva čistom srećom i slučajnošću, a neki uspijevaju tu iluziju za mase sâmi (ili s pomoću stručnjaka) kreirati.

I kad kupujete neki proizvod, primjerice iPod, zapravo kupujete nešto što je proizašlo iz briljantnog uma Stevea Jobsa. Istina, na tisuće su drugih sudjelovali u kreiranju proizvoda, ali posljednja je činjenica da bez Jobsa, barem još zasad, ne bi bilo iPoda. Prije svih drugih Appleovih proizvoda iPod je produkt osobnog brenda Stevea Jobsa.

Unovčavanje osobnog brenda nije nova praksa, samo je danas sve raširenija. Mnoge uspješne osobe iz svijeta zabave poput Oprah ili Howarda Sterna stvorili su carstva na tome što jesu i nikada nisu odustali od tog načela. Stoga vrijedi razmisliti da su ljudi koji su se uspješno ‘prodali’ kao brend jednostavno iskreniji i zdravijeg razuma. Naime, na ovaj ili onaj način svi prodajemo sebe. Odjeća koju nosimo, automobil koji vozimo, hrana koju jedemo, knjige koje čitamo, posao koji obavljamo… sve to ljudima oko nas prenosi poruku o nama.