U Hrvatskoj, nažalost, ljudi još ne prepoznaju važnost strateškog, dugoročnog i ciljanog osmišljavanja brenda, bez obzira na to radi li se o proizvodu ili osobi. Ipak, mnogo je lošije stanje u planskom brendiranju ljudi jer nisu svjesni koliko im to može pomoći u poslu. Lakše bi dozvali do sponzorstava, bilo bi im manje rizično pojavljivanje u javnosti i slično.
Vani je pomoć stručnjaka u brendiranju nečijeg imena postala uobičajena, posebice u Velikoj Britaniji ili SAD-u. Naime, što mi koji se time bavimo prvo činimo: definiramo bit osobe ili proizvoda ili usluge, potom na osnovi nekoliko tih stvarnih karakteristika osmišljavamo dugoročnu strategiju jer ta osnovna svojstva baza su za skup jednoznačnih asocijacija koje će kasnije potrošači povezivati s vama ili proizvodom.
Primjerice, kod nas je predsjednik RH Ivo Josipović na najboljem putu da postane brend jer već sada, prema anketama koje sam mogla pročitati, građani uz njega sve više vežu nekoliko jednostavnih i jakih asocijacija: intelektualac, uglađen, fin gospodin. Ako ne napravi neki veći promašaj koji upravo dokida te asocijacija, bit će, držim, u posljednjih nekoliko godina u Hrvatskoj najbolji primjer osobnog brendiranja.
Moram ponovno naglasiti, jer primjećujem da mnogi o tome ne vode računa, imidž ili brend mora biti utemeljen na nekim funkcionalnim, stvarnim temeljima osobe ili proizvoda, dakle na stvarnoj kvaliteti, jer najgora je pogreška podcijeniti potrošače i vjerovati da su glupi.
