Generiranja budućih dobiti i dividendi te kriteriji koji predstavljaju implicitan interes i korist državi i koji mora biti valoriziran pri određivanju cijene. Naime, činjenica je da se određene tvrtke mogu i moraju ponuditi uz takvu cijenu koja će budućim vlasnicima moći osigurati profitabilnost na uloženi kapital.
Ocjenu uspješnosti prodaje nije dobro valorizirati jedino kroz ostvarenu prodajnu cijenu, upozorava Šestanović, već i kroz efekte buduće povećane profitabilnosti, konkurentnosti, zapošljavanja, investicija, generiranja većih osnovica za poreze iz buduće profitabilnosti. Za takve kompanije i prodaja uza znatan diskont može se ocijeniti uspješnom i profitabilnom transakcijom sa stajališta države. Na kraju krajeva, o kojem god broju kompanija da se radi i koliko god njihova prodaja malo ili puno napuni praznu blagajnu, važno je naglasiti da je riječ samo o jednokratnim sredstvima od prodaje čijim se korištenjem može stvoriti samo pridno olakšanje u državnim financijama.
Takvom se iluzornom situacijom s vrlo kratkotrajnom optimističnom injekcijom zapravo samo može opasno utjecati na daljnje odugovlačenje s početka stvarnog procesa i potrebe smanjenja potrošnje državnog aparata.
Uostalom, 884 milijuna nije ni sedam posto vrijednosti novoga državnog duga teškog 13,4 milijarde kuna. Zato se može postaviti pitanje je li cijeli ovaj privatizacijski cirkus upriven samo radi novog vlasničkog miješanja karata u Podravci.
