Legalnih subjekcija dobivenih za A380 i odustati od planova financiranja A350 na sličan način. U odgovoru na tu tvrdnju Airbus je Boeingove navode okarakterizirao kao bajku dodavši da presuda tek mora postati pravomoćna, što će, nedvojbeno, potrajati ima li se na umu Airbusova namjera da se žali na odluku.
Iako je svoj pravni oblik dobio početkom desetljeća, sukob između dva teška traže mnogo dulje i datira čak iz 70-ih, kad je Unija upregnula svog konja za trku. Sukob je eskalirao, jasno, s jačanjem utjecaja i tržišnog udjela europskog suparnika, koji je u nekoliko desetljeća skočio na više od 50 posto, kad je Boeing postao sve nervozniji. Ugovorom između Amerike i Europske unije iz 1992. sukob se privremeno ohladio. U tom je ugovoru, među ostalim, utvrđeno da Unija smije pomoći razvoju, ne i proizvodnji, aviona do 33 posto vrijednosti, no američkom, dakle jednostranom, odlukom on je stavljen izvan snage, zbog čega je sukob pred STO-om i počeo. S druge strane Unija tvrdi da i Boeing dobiva nelegalne subjekcije, ali na nešto suptilnije, neizravne načine, raznim poreznim olakšicama, vojnim ugovorima i pomoći u istraživanju i razvoju vrijednima, prema njezinu izračunu, otprilike 23 milijarde dolara.
Tužibaba Boeing stariji je od dvojice posvađane braće. Plod je fascinacije Williama Boeinga avijacijom još od djetinjstva. Legenda kaže da je mladi William 1910. upoznao francuskog pilota Louis Paulhana tijekom aeromitinga i jednostavno se zaljubio. Ne u njega, nego u avione. U početku je radio za svog oca u pilani, no strast za krilima nije jenjala pa je s još jednim avioentuzijastom, mornaričkim strojarom Conradom Westerveldtom počeo pomalo graditi hidroavione, što je iz hobija ubrzo preraslo u ozbiljniji posao. U svibnju 1916. Boeing će pilotirati prvim hidroavionom B&W-om, a samo mjesec poslije osnovati Pacific Aero Products Company, tvrtku čiji prvi klijent postaje Vlada Novog Zelanda s narudžbom malih aviona za raznošenje pošte i treniranje pilota. Godinu poslije mijenja ime u Boeing Airplane Company – i Boeingova povijest mogla je početi.
Pionirsko je vrijeme za avijaciju, tako da Williamova fascinacija, poslije i poslovni pothvat, padaju na plodno tlo. Prvi svjetski rat bio je izvrstan katazator razvoja kompanije, a odmah nakon njega Boeing dobiva narudžbe Hubbard Air Transporta, kompanije koja se danas smatra prvim avioprivezivnikom na svijetu. S razvojem biznisa razvija se i ponuda aviona. Sljedeći je hit Model 40, izvršni mališan koji može nositi gomilu pošte, cijelu posadu i još ima mjesta za putnike, i koji otvara vrata jačanju kompanije i prvim akvizicijama. Tako stečen portfelj avioprivezivkih kompanija stvorio je izvorni United Airlines, koji je i danas jedan od najvećih avioprivezivnika u svijetu. Svoj je portfelj Boeing udružio s drugim prijevoznicima, ali i proizvođačima, stvorivši tako kartel, pojam sasvim uobičajen i popularan u to vrijeme. Razdoblje od 1929. do 1934. u svijetu je poznati i kao Velika depresija koju je pokrenulo pucanje Njuzjorske burze 1929. Taj se pak burzovni krah dogodio zbog eksplozije nekontroliranih kapitalnih transakcija u kojima su ljudi na neviđene načine zgrtali nerealno bogatstvo. Među tim je ljudima bio i Boeing, koji je postao bezobrazno bogat muljajući dionicama, a rezultat je bilo uvećanje izvornih investicija za 200 tisuća puta. Ipak, baš kao i u današnje vrijeme, političari su se nakon sloma sjetili da bi neke ljude valjalo ispitati pa je Boeing pozvan svjedočiti pred Senatskim odborom kojemu je priznalo da je na dionicama zaradio 12 milijuna dolara. Ta će istraga označiti i kraj angažmana osnivača u kompaniji. Bijesan zbog istrage, William Boeing odlazi u mirovinu i prodaje sve svoje dionice.
