Nakon što je u projekt uložio 12 milijuna kuna, vlasnik Paulane Krešimir Budinski odustao je od borbe s hrvatskim administrativnim zaprekama i odlučio proizvodnju laganih sjedala za autoindustriju pokrenuti u Njemačkoj.
Projekt proizvodnje laganih sjedala za automobilsku industriju u Pleternici najvjerojatnije je doživio potpuni krah. Nakon pet godina natezanja i pokušaja da pokrene proizvodnju u Hrvatskoj, tvrtka Paulana odlučila je proizvodnju pokrenuti u Njemačkoj.
- Njemačku smo odabrali zbog ponuđenih uvjeta, blizine kupaca i dobavljača te vrhunske poduzetničke klime. Kad se ostvare uvjeti, svakako računamo i na daljnju realizaciju projekta na lokaciji u Hrvatskoj jer postoji velika potreba tržišta za novim sjedalima – kaže Krešimir Budinski, vlasnik i direktor Paulane.
Početkom srpnja pokrenuti su pregovori s njemačkom državnom investicijskom agencijom i trenutačno se razmatra nekoliko potencijalnih lokacija koje bi trebalo odabrati tijekom ove jeseni, a projekt će nakon toga biti pokrenut u roku od četiri do šest mjeseci.
- Profesionalnost i poslovnost njemačkog partnera koji je prepoznao kvalitetu i potencijal projekta daje nam sigurnost u dobar odabir okruženja. U manje od mjesec dana postignuto je više nego što smo godinama radili u domaćem okruženju – kaže.
Dosad je u projekt uloženo više od 12 milijuna kuna, a ukupna vrijednost, prema prvom projektu, u obje države iznosi 38 milijuna eura. Industrijsko zemljište u Njemačkoj malo je skuplje, ali se zato na drugim stavkama uštedi. Ujedno Njemačka podupire ovakve projekte s nepovratnom potporom u iznosu od 50 posto ukupne vrijednosti.
Da je ostala u Hrvatskoj, cjelokupan prihod Paulane bi ostvarivala od izvoza, a za pet godina od početka investicije izravno bi se zaposlilo do 750 ljudi s pretežno srednjom stručnom spremom, da ne govorimo o poreznim prihodima lokalnoj zajednici i državi. U Paulani se žale da su veoma teško prolazili administrativne procedure zbog dvostrukih zakona i njihova nejasnog tumačenja, jer tijekom ishodjenja različitih dozvola i odobrenja jako su puno energije trošili na to je li nešto potrebno prema jednom ili prema drugom zakonu. Osim toga ovo nije prvi put da su morali mijenjati lokaciju, i to pod utjecajem političkih promjena (najprije je bila ideja za tvornicu u Novoj Gradiški) iako je projekt imao veliku deklarativnu potporu.
U ključnom dijelu nisu imali potporu ni poslovnih banaka unatoč činjenici da, tvrdi Budinski.
Zakon o skladišnici još ne funkcionira, a potvrda toga je i nelicenciranje silosa. Jedino je vlasnik Granolijska Hrvoje Filipović odlučio licencirati svoje silose, za što je trebao izdvojiti barem 1,5 milijuna kuna za jamstveni ili sigurnosni fond. Naime, licenciranjem se potvrđuje da je pšenica na sigurnome mjestu, a ako joj se izgubi svaki trag, vlasnik pšenice gavaju licenciranje pšenice jer bi vlasnik silosa kapaciteta, primjerice, 100 tisuća tona morao izdvojiti milijun kuna samo za fond, što nije malo u ova vremena. Bilo kako bilo, ministar poljoprivrede Petar Čobanković obećao je da će platiti seljacima skladištenje u sljedećih šest mjeseci, samo je pitanje hoće li prijeći preko postojećeg zakona.
