Recesija je u mnogim tvrtkama donijela rezanje plaća. U većini slučajeva bilo je to s namjerom da se sačuvaju radna mjesta. A kada kriza prođe? Hoće li se plaće vratiti na staro? Procijenite trenutak i počnite s ‘prije tri mjeseca prihvatio sam smanjenje plaće…’
U natoč tomu što su izbjegli otkaz slijedom recesije i rezanja, mnogi su radnici ipak morali gubitak posla zamijeniti gubitkom određenog iznosa plaće. Kako stvari stoje, tako će ostati još neko vrijeme, ali to ne znači da ne treba na vrijeme pripremiti taktiku za traženje prvotnog iznosa natrag. Naime, kriza neće trajati vječno i u nekom trenutku zaposlenik će imati puno pravo tražiti da mu se oduzeti iznos vrati.
Trenutak za takav potez te način na koji mu valja pristupiti, razumljivo, uvelike ovise o sektoru u kojem se radi, konkretnoj tvrtki, stanju ekonomije i, na kraju krajeva, o ponašanju samog zaposlenika tijekom recesije. S druge strane, čak i ako vam svi navedeni faktori idu u korist, tražiti ‘povišicu’ u vremenu opće neizvjesnosti može biti kontraproduktivno. Prije negoli se odlučite na taj potez i poželite porazgovarati sa svojim nadređenim, razmislite o stanju industrije u kojoj radite. Je li sigurno počeo oporavak, jesu li prestala otpuštanja i počelo ponovno zapošljavanje? Pri tome valja imati u vidu da pozitivan odgovor na ta pitanja ne mora nužno značiti da se i vaša tvrtka počela oporavljati.
Prehrambena industrija, primjerice, možda se oporavlja u cjelini i velike kompanije bilježe rast, no znači li to da je i manjim proizvođačima unutar nje također bolje? Dakle, svakako treba uzeti u obzir veličinu i status tvrtke u kojoj radite prije nego što odlučite zatražiti novac. Sljedeća su stvar trendovi zapošljavanja u vašoj industriji, a informacije se mogu prikupiti na različite načine, kao što je praćenje tržišta rada putem oglasa, razgovor s ljudima koji novače i komunikacija s konkurencijom, kako bi se na taj način stekao što precizniji dojam o stanju zapošljavanja. Sasvim očito, ako shvate da drugi baš ne zapošljavaju, to je prilično jak signal da se od zahtjeva odustane jer znači da nemate dovoljno jake argumente. Vaša se industrija, čini se, u tom slučaju i nije oporavila.
Svatko tko traži povišicu, bilo da je riječ o povratu prijašnjeg iznosa ili realnoj povišici u ‘normalnim’ uvjetima, treba prije toga utvrditi koliko kao zaposlenik vrijedi na tržištu, odnosno kolika je njegova tržišna vrijednost u njegovoj industriji, ekonomiji u cjelini i na lokalnom tržištu. U slučaju, pak, da ipak odlučite tražiti povrat plaće, tomu valja pristupiti kao i svim ostalim pregovorima o plaći, što znači da sve ovisi o tome jeste li osoba sposobna raditi nešto vrednije nego, recimo, prošle godine. Ni to, opet, ne mora biti presudno za vaš uspjeh jer se nerijetko događa da je kompanija vrlo dobro svjesna vrijednosti svojih zaposlenika i potrebe da ih bolje plati, ali da jednostavno nema za to dovoljno sredstava.
Kada izlaze na megdan, dođite pripremljeni s vrećom čvrstih argumenata i dokaza da zaista zaslužujete novac natrag. Imajte na umu da su zaposlenici koji su na dan rezanja otišli rano doma i sutradan kasno došli na posao vjerovatno loši kandidati za to. Istom logikom, oni koji su preuzeli veću količinu posla bez žaljenja i kukanja te mogu pokazati svoja poštignuća, sasvim su sigurno na vrhu popisa za povišice. Dodatno se naoružajte e-mailovima klijenata ili kolega koji cijene vaš rad kako biste svojim nadređenima u krajnjoj liniji dali dovoljno streljiva ako se odluče boriti za vašu povišicu.
Kada utvrđujete visinu svoje plaće u realnim okvirima, pokušajte je usporediti s drugim ljudima sličnih vještina i iskustva, u kompanijama slične veličine vašoj kompaniji. Ako shvatite da je vaša plaća ispod tog prosjeka, imate jako oružje pri ruci. Kada počinjete razgovor, nemojte se postaviti izazivački ili odmah nešto zahtijevati, već jednostavno recite kako ste malo istraživali i shvatili da je tržište za vaše vještine i iskustvo promijenjeno, odnosno da se za slično radno mjesto plaća više. Pristupite razgovoru u stilu ‘možemo li o ovome porazgovarati’.
