Privatni poduzetnik Ivica Andelić vodi spor protiv države i protiv Zagrebačke banke jer su ga, kako kaže, oplemešili za 429 tisuća eura. – Izbjegava se nagodba jer država nema novca, ali ima moć. Država gleda kroz tamne noćale jer ih nije briga što se radi i nisu spremni poduzeti sljedeći korak – ogorčen je Andelić koji je od 14. lipnja 2004. do danas poslao 306 dopisa, 177 puta je privođen, pritvaran i premlačivan. Ni jedna državna institucija, ističe Andelić, počevši od Vlade pa do Državnog odvjetništva, policije, Uskoka, nije odgovorila na njegove dopise.
Vlasta Šimek-Grgić, pravnicica iz Sindikata znanosti, govori da su božićnice iz 2001. trenutačno najveći broj sporova koje Sindikat znanosti vodi protiv države i koji još nisu zaključeni. U posljednje vrijeme pojavljuju se i tužbe za isplatu dodatka za posebne uvjete rada. Šimek-Grgić ističe da ima i dosta savjesnih uprava na fakultetima koji su pristali sklopiti nagodbe i tako spriječiti stvaranje i gomilanje većih troškova za državu. No to su iznimke, a pravilo najčešće obuhvaća puštanje da sporovi dođu do procesa ovrhe.
Sadašnji ministar pravosuđa Dražen Bošnjaković nedavno je još kao državni tajnik u Ministarstvu pravosuđa izjavio da je Vlada zadovoljna jer je ‘tijekom reforme pravosuđa u posljednje četiri godine broj ukupno neriješenih predmeta smanjen s 1,650,000 na 700 tisuća’. Od 700-tinjak tisuća ukupno neriješenih sudskih sporova, međutim, trećina otpada na tužbe i sporove pokrenute protiv države. Procjenjuje se da u oko 235 tisuća tužbi i sporova protiv države, od kojih velik dio (izdrže li tužitelji) država sigurno gubi, ima najmanje 20-ak milijardi kuna naknada koje će država jednog dana ipak morati isplatiti.
Iz dana u dan troškovi neriješenih sporova protiv države rastu, poznat je primjerice slučaj radnog spora koji je u samo godinu dana s 12 tisuća narastao na 200 tisuća kuna. Mogući troškovi nagomilanih neriješenih sporova protiv države, ako bi došlo do njihove ubrzane naplate, prouzročili bi slom državnog proračuna, zbog čega prije odluke o djelotvornom rješavanju 235 tisuća tužbi i sporova treba razmotriti sve aspekte.
Profesor zagrebačkog Pravnog fakulteta Mihajlo Dika sjeća se da je s kolegama profesorima radio studiju kojom je bilo predloženo tadašnjoj ministrici pravosuđa Ani Lovrin i ministru financija Šukeru da se u ugovorima koje država sklapa ugrađuje klauzula o rješavanju mogućih sporova arbitražom pri Izbornom arbitražnom sudištu u Hrvatskoj gospodarskoj komori – umjesto na sudu. Još 2003. je, sjeća se prof. Dika, Zakonom o parničnom postupku propisano da se prije tužbe protiv države mora prvo podnijeti zahtjev Državnom odvjetništvu koje u roku od tri mjeseca treba procijeniti hoće li predložiti nagodbu ili će pustiti da se ide tužbom u sudski spor protiv države. Ta zakonska odredba dorađena je 2008. godine, tako da sada i država kad u ulozi investitora ili drugoga gospodarskog subjekta treba nekoga tužiti prvo mora putem Državnog odvjetništva provjeriti je li moguće izvansudskom nagodbom riješiti spor.
