Programirani disident Predrag Matvejević V može mirno ljetovati

Predrag Matvejević može mirno nastaviti ljetovanje. Pokazalo se da je velika manipulacija sve što je napisano i izgovoreno posljednjih dana o njegovu navodnom odlasku u zatvor ove srijede. A pisalo je da ove srijede pravomoćnom postaje presuda kojom je pisac i profesor Predrag Matvejević zbog klevete osuđen uvjetno na pet mjeseci zatvora uz dvogodišnji period kušnje. No da najprije razlučimo fakte od manipulacije: Matvejevića je tužio sarajevski pisac Mile Pešorda jer ga je Matvejević u jednom članku iz 2001. godine optužio kao ‘odgovornog za rat u BiH’, ‘kolaboracionista’ i ‘kvislinškog pisca’. Presudio je i o kazni odlučio Nenad Lukić, sudac Općinskog suda u Zagrebu, 2005. godine. Već je tad presuda postala pravomoćna. Jer Predrag Matvejević odbio je na nju se žaliti, šaljući time poruku da ne priznaje hrvatski sud i da sebe smatra izuzetim od njegove nadležnosti. Dakle, ‘informacija’ o pravomoćnosti presude ove srijede potpuna je izmišljotina.

Uvjetna kazna petomjesečnog zatvora postala je potpuno bespredmetna još 2007. godine, nakon što je istekao dvogodišnji rok kušnje za uvjetnu zatvorsku kaznu. No još 2005. Matvejević je iskoristio tu presudu suda, koji ne priznaje, za difamacijsku kampanju protiv hrvatskog pravosuđa. Nakon ‘građanskog’ pritiska intervenirao je državni odvjetnik Mladen Bajić, jednim instrumentom koji mu je bio na raspolaganju – tražeći od Vrhovnog suda da zaštići zakonitost postupka. A Vrhovni sud je ove godine presudio da nikakve povrede zakonitosti nije bilo. Dakle, sudac Lukić je prema zakonu osudio Predraga Matvejevića za klevetu i propisao mu zakonom predviđenu kaznu. Dakle, priče zapravo nema. Osim možda: je li Matvejević ikad podmirio sudske troškove i objavio presudu, kako mu je sudac naložio?

No ipak, to je ovih dana postala velika priča. Najprije je izmišljena vijest da Matvejević, u skladu s presudom, mora ove srijede u zatvor. Žustro je reagirala predsjednica Nacionalnog odbora za pristupne pregovore Vesna Pusić proglasavajući presudu ‘skandaloznom’. Protiv zatvora za pisca ustala je domaća intelektualna elita. A samo dan-dva poslije francuski, medijski eksponirani filozof Bernard Henry Levy piše apel kojim želi spriječiti da Matvejević završi u zatvoru, koji objavljuje više uglednih svjetskih medija i supotpisuje više uglednih književnika poput Umberta Ecca, Salmana Rushdieja… Dakako da se taj apel nije mogao dogoditi bez aktivnoga Matvejevićeva lobiranja među prijeteljima da ga spase od nepostojeće kazne.

Ponašanje Predraga Matvejevića pritom je najmanje iznenađenje. Uza sve svoje inozemne katedre, Matvejević je ipak bio tipični proizvod jugoslavenskoga komunističkog režima, programirani intelektualac-disident, kojem to disidentstvo otvara vrata međunarodnoj karijeri, a zaustavat on se nikad neće istinski okrenuti protiv režima koji ga je stvorio. Uostalom pokazao je to svojim kasnijim projugoslavenskim političkim angažmanima: 1989. zajedno s Miloradom Pupovcem i Žarkom Puhovskim osniva UJDI (Ujedinjena demokratska inicijativa), zatim je 1992. na izbornoj listi SDU Branka Horvata, a nakon toga prelazi u Šuvarov SRP.

No za ovaj slučaj važnija je njegova ‘demokratska’ legitimacija, formirana u totalitarnom sustavu, u kojem demokracija vrijedi samo dok netko bespogovorno slijedi njegovu dogmu. Bilo je normalno i očekivano da on, kao ideološki opunomoćenik režima, upozorava na to tko je klerofašist, a tko samo fašist. A sad se nađe neki mladi sudac Nenad Lukić koji nema pojma o partijskom radu i koji mu bez pardona odreže da je to kleveta i da će u zatvor na pet mjeseci ako takvo što ponovi u sljedeće dvije godine.

Ali nije Predrag Matvejević ono što me zabrinjava u ovom slučaju. Više se brinem što je ova afera svjetskih odjeka, zasnovana na manipulacijama i lažima, plasirana baš nakon što je Hrvatska otvorila pristupne pregovore o pravosuđu. A još više me zabrinjava Vesna Pusić, naša predsjednica Odbora za pristupne pregovore, koja je slijedom takve manipulacije vrlo brzo i odrješito ocijenila da je riječ o ‘skandaloznoj presudi’. Pa se pitam hoće li uvjet za zatvaranje poglavlja biti da prilagodimo pravosuđe mentalitetu Predraga Matvejevića? Ili da omogućimo sucu Lukiću da bez pritisaka sudi prema zakonima?