Uzroci i faktori rizika

Infekcije urinarnih putova su česte, a u najvećem su broju slučajeva posljedica tako zvane ascendentne infekcije što znači da bakterije preko donjih dijelova urinarnog trakta (uretre) uđu u organizam i razmnožavaju se. Idući od uretre one mogu dospjeti do mokraćnog mjerhura te putem uretera i do samih bubrega. Najčešće su infekcije donjeg dijela urinarnog trakta, prvenstveno mokraćnog mjerhura koje se manifestiraju učestalim mokrenjem ili nagonom na mokrenje, osjećajem pečenja, žarenja i/ili bolova pri mokrenju. Urin obično biva mutan, a može se pojaviti i krv u urinu. Ako se infekcija ne liječi, može uzlaznim putem dospjeti sve do bubrega te izazvati upalu bubrega. Ne liječi li se upala bubrega, dovodi do septičkog stanja što znači da su bakterije iz bubrega došle u krvotok te putem krvi kolaju organizmom, razmnožavaju se i napadaju i druge organe. Septičko stanje je ozbiljna komplikacija neliječenog uroinfekta karakterizirana visokom temperaturom, tresavicom, bolom najčešće u leđima, mučninom, lošim općim stanjem te može uzrokovati zatajenje bubrega, pa i smrt. Urinarne infekcije češće su kod žena nego muškaraca zbog anatomske građe, kraće uretre i mogućnosti lakšeg i bržeg prodora bakterija iz donjeg dijela urinarnog sustava.

Escherichia coli je bakterija koja uzrokuje gotovo 80 posto svih urinarnih infekcija kod odraslih osoba. Ta vrsta bakterije inače normalno živi u crijevima, a preko tkiva genitalija i anusa može se raširiti i do uretre. Kod žena je ta infekcija mnogo češća jer je uretra blizu zone tkiva inače normalno naseljenog bakterijama. Druge bakterije koje mogu izazvati infekcije urinarnog aparata su Staphylococcus saprophyticus (u 5 do 15 posto slučajeva), Chlamydia trachomatis i Mycoplasma hominis. Chlamydia trachomatis i Mycoplasma hominis mogu se prenijeti na partnera tijekom seksualnih odnosa. Escherichia coli kod žena može stići do uretre i zbog nepravilne intimne higijene.

Dijagnoza uroinfekcije se postavlja na temelju gore navedenih simptoma i analize urina i krvi. U urinu kod uroinfekcije obično nalazimo povećan broj leukocita, pozitivne nitrite, proteine, eritrocite. Točan uzročnik uroinfekcije se otkriva urinokulturom pri čemu se prilikom detekcije uzročnika odmah učini i antibiogram tj. u laboratorijskim uvjetima se ispita na koji je lijek dotična bakterija osjetljiva. To nam omogućuje ciljanu terapiju. Što se tiče krvne slike, ona ovisi o uznapredovanoj lošosti same infekcije i može varirati od blago povišenih markera upale u krvnoj slici (leukociti, CRP) pa sve do njihovih izrazito visokih vrijednosti. Hoće li terapija početi odmah ili će se čekati nalaz urinokulture, ovisi o kliničkoj slici i laboratorijskim nalazima.

Da biste prevenirali urinarne infekcije, dobro je držati se nekih jednostavnih pravila intimne higijene. U prvom redu izbjegavati intimne pjenje za kupanje koje mogu iritirati uretre te prakticirati pravilnu intimnu higijenu prije seksualnih odnosa. Kad su u pitanju djeca, voditi brigu da se odmah zamijene uprljane pelene. Jedan od savjeta odnosi se i na pijenje najmanje 1,5 do dvije litre vode dnevno kako biste svome tijelu omogućili da izbaci što više toksina i bakterija. Uputno je redovito mokriti i ne zadržavati mokraću te se uvijek pomokriti nakon seksualnog odnosa. Jedan od važnijih savjeta za žene jest i pravilno brisanje prema natrag nakon obavljanja nužde kako bi se spriječio prijenos bakterija prema uretri, a kupanje u kadi trebalo bi zamijeniti tuširanjem.