Nakon afere Daimler tvrtka promijenila ime u Flammifer. U ozaljskoj tvrtki koja je u središtu afere u vezi s nabavom vatrogasnih vozila tvrde da nikakav novac putem njih nije uplaćivan Vladinim dužnosnicima. Žale se na golemu štetu zbog medijskog linča. Izgubili su 11 milijuna eura na poslu za Crnu Goru i okreću se novim tržištima. Perspektivan posao u Iranu odgodila je pak – prometna nesreća.
Ozaljska tvrtka IM-Metal, u javnosti posljednjih mjeseci poznata po aferi Daimler, promijenila je nedavno naziv u Flammifer. Je li to slijedilo zbog negativnih odjeka afere zbog koje je ozaljska tvrtka u posljednje vrijeme izgubila nekoliko unosnih međunarodnih poslova? Direktor Krešimir Košec kaže da je plan o promjeni imena bio donesen dosta prije izbijanja afere te da bi u današnje vrijeme globalizacije bilo neozbiljno pokušavati se na takav jeftin način skriti iza nekog drugog imena.
Zbog medijskog linča i objave neprovjerjenih, odnosno selektivno plasiranih, tvrdnji i neistina izgubili smo nekoliko vrijednih poslova na međunarodnom planu i pretrpjeli milijunski štetu. Imamo kapacitet proizvodnje i isporuke 50 vozila na godinu i sad nakon završetka vatrogasnog programa za MUP moramo tražiti poslove na inozemnom tržištu jer je hrvatsko premao za rentabilnost proizvodnje i održavanje zaposlenosti za 52 radnika. Već su bili podmakli pregovori o našem sličnom angažmanu za vatrogasnu narudžbu Crne Gore, ali su oni nakon izbijanja slučaja Daimler otišli izravno Rosenbaueru u Austriju. Putem Rosenbaueru ipak sudjelujemo u opremanju tih vozila, ali umjesto 13 milijuna eura naš dio kolača pao je na samo dva milijuna. Imali smo i već gotovo ugovoren posao za jednu stranu tvrtku u iznosu od četiri milijuna eura na godinu, ali su pregovori prekinuti do završetka istrage i slučaja – dodaje Košec.
Direktor IM-Metala/Flammifera na zanimljiv je način povezan s Tehnomehanikom iz Marije Bistrice, koja je potkraj 90-ih godina dobila posao isporuke vatrogasnih vozila za MUP, ali ga nikad nije realizirala iako je imala i garancije banaka i (HDZ-ove) Vlade. Već je tada bila u dugovima i išla prema stečaju. Košec je tada bio šef proizvodnje u Tehnomehanici, pa četiri godine predstavnik u Ukrajini, a u IM-Metal došao je na poziv Marka Vukovića i Ivana Žabčića, tadašnjih većinskih vlasnika IM-Metala (putem njihove tvrtke HS-Produkt). Sa sobom je u Ozalj povukao i tadašnjeg šefa proizvodnje i šefa konstrukcija, a sada tehničkog direktora Flammifera Gorana Žugeca da pokrenu proizvodnju nadgradnji za komunalna, vatrogasna i vozila za prijevoz novca i vrijednosnih pošiljaka.
Vlada je 20. rujna 2002. objavila javni natječaj za nabavu vatrogasnih vozila. Javili su se Debris IT, MI Star i Tehnomehanika d.o.o. Valja napomenu da to nije bila tvrtka iz Marije Bistrice (u dužnoj vlasništvu Nediljka Znaora), koja je tada već bila u stečaju, nego druga sa sjedištem u Zagrebu. Ta Tehnomehanika, kaže Košec, nije proizvela i nije imala čime proizvesti i opremiti jedno vatrogasno vozilo, a mediji su je povezivali s Ivanom Jarnjakom. Bilo kako bilo, prema nalazu državne revizorice Šime Krasić, Vlada je tada poništila natječaj jer je za nabavu vatrogasnih vozila bilo predviđeno 450 milijuna kuna, a najjeftinija prihvatljiva ponuda iznosila je 601 milijun kuna. Ni zagrebačka Tehnomehanika nije udovoljavala uvjetima.
Poslije je Račanova Vlada izravnom pogodbom dala posao konzorciju Debris Int. Trading GMBH-u iz Berlina, čiji su ravnopravni članovi Daimler Chrysler iz Njemačke te Rosenbauer Int. iz Austrije. Debris je nabavu 210 vatrogasnih vozila zaokružio s ozaljskim IM Metalom. Ugovor su u ime Vlade potpisali Mato Crkvenac, Šime Lučin i Ljubo Jurčić. Poslije je u sklopu američke istrage Daimlera iz te tvrtke procurilo da su hrvatskim dužnosnicima dali mito od 182 milijuna kuna (30 posto ukupne vrijednosti posla). SDP-ova bivša ministarska trojka optužbe je odbacila, a imena podmićenih do danas nisu objavljena.