IM-METAL

Nakon afere Daimler tvrtka promijenila ime u Flammifer. U ozaljskoj tvrtki koja je u središtu afere u vezi s nabavom vatrogasnih vozila tvrde da nikakav novac putem njih nije uplaćivan Vladinim dužnosnicima. Žale se na golemu štetu zbog medijskog linča. Izgubili su 11 milijuna eura na poslu za Crnu Goru i okreću se novim tržištima. Perspektivan posao u Iranu odgodila je pak – prometna nesreća.

Ozaljska tvrtka IM-Metal, u javnosti posljednjih mjeseci poznata po aferi Daimler, promijenila je nedavno naziv u Flammifer. Je li to slijedilo zbog negativnih odjeka afere zbog koje je ozaljska tvrtka u posljednje vrijeme izgubila nekoliko unosnih međunarodnih poslova? Direktor Krešimir Košec kaže da je plan o promjeni imena bio donesen dosta prije izbijanja afere te da bi u današnje vrijeme globalizacije bilo neozbiljno pokušavati se na takav jeftin način skriti iza nekog drugog imena.

Zbog medijskog linča i objave neprovjerjenih, odnosno selektivno plasiranih, tvrdnji i neistina izgubili smo nekoliko vrijednih poslova na međunarodnom planu i pretrpjeli milijunski štetu. Imamo kapacitet proizvodnje i isporuke 50 vozila na godinu i sad nakon završetka vatrogasnog programa za MUP moramo tražiti poslove na inozemnom tržištu jer je hrvatsko premao za rentabilnost proizvodnje i održavanje zaposlenosti za 52 radnika. Već su bili podmakli pregovori o našem sličnom angažmanu za vatrogasnu narudžbu Crne Gore, ali su oni nakon izbijanja slučaja Daimler otišli izravno Rosenbaueru u Austriju. Putem Rosenbaueru ipak sudjelujemo u opremanju tih vozila, ali umjesto 13 milijuna eura naš dio kolača pao je na samo dva milijuna. Imali smo i već gotovo ugovoren posao za jednu stranu tvrtku u iznosu od četiri milijuna eura na godinu, ali su pregovori prekinuti do završetka istrage i slučaja – dodaje Košec.

Direktor IM-Metala/Flammifera na zanimljiv je način povezan s Tehnomehanikom iz Marije Bistrice, koja je potkraj 90-ih godina dobila posao isporuke vatrogasnih vozila za MUP, ali ga nikad nije realizirala iako je imala i garancije banaka i (HDZ-ove) Vlade. Već je tada bila u dugovima i išla prema stečaju. Košec je tada bio šef proizvodnje u Tehnomehanici, pa četiri godine predstavnik u Ukrajini, a u IM-Metal došao je na poziv Marka Vukovića i Ivana Žabčića, tadašnjih većinskih vlasnika IM-Metala (putem njihove tvrtke HS-Produkt). Sa sobom je u Ozalj povukao i tadašnjeg šefa proizvodnje i šefa konstrukcija, a sada tehničkog direktora Flammifera Gorana Žugeca da pokrenu proizvodnju nadgradnji za komunalna, vatrogasna i vozila za prijevoz novca i vrijednosnih pošiljaka.

Vlada je 20. rujna 2002. objavila javni natječaj za nabavu vatrogasnih vozila. Javili su se Debris IT, MI Star i Tehnomehanika d.o.o. Valja napomenu da to nije bila tvrtka iz Marije Bistrice (u dužnoj vlasništvu Nediljka Znaora), koja je tada već bila u stečaju, nego druga sa sjedištem u Zagrebu. Ta Tehnomehanika, kaže Košec, nije proizvela i nije imala čime proizvesti i opremiti jedno vatrogasno vozilo, a mediji su je povezivali s Ivanom Jarnjakom. Bilo kako bilo, prema nalazu državne revizorice Šime Krasić, Vlada je tada poništila natječaj jer je za nabavu vatrogasnih vozila bilo predviđeno 450 milijuna kuna, a najjeftinija prihvatljiva ponuda iznosila je 601 milijun kuna. Ni zagrebačka Tehnomehanika nije udovoljavala uvjetima.

Poslije je Račanova Vlada izravnom pogodbom dala posao konzorciju Debris Int. Trading GMBH-u iz Berlina, čiji su ravnopravni članovi Daimler Chrysler iz Njemačke te Rosenbauer Int. iz Austrije. Debris je nabavu 210 vatrogasnih vozila zaokružio s ozaljskim IM Metalom. Ugovor su u ime Vlade potpisali Mato Crkvenac, Šime Lučin i Ljubo Jurčić. Poslije je u sklopu američke istrage Daimlera iz te tvrtke procurilo da su hrvatskim dužnosnicima dali mito od 182 milijuna kuna (30 posto ukupne vrijednosti posla). SDP-ova bivša ministarska trojka optužbe je odbacila, a imena podmićenih do danas nisu objavljena.

Ugovor s Vladom potpisao je Debris, objašnjava Ivan Žabčić, i Debris je odlučivao koga bi s hrvatske strane uključio u konzorcij.

Priča o preorijentaciji IM-Metala s proizvodnje pištolja i prebacivanje tog posla u ranoj fazi u HS-Produkt te usvajanje proizvodnje dijelova šasija za specijalna vozila istodobno je, prema Košecu, i objašnjenje za utrošak novca uplaćenog prema ugovoru s Debrisom, odnosno onoga za koji se tvrdi da je Daimler uplatio zbog isplate mita još uvijek neutvrđenim visokopozicioniranim hrvatskim dužnosnicima.

Kažu hrvatski mediji da je Daimler, ili tko već, IM-Metalu u razdoblju od 2002. do 2008. uplatio malo više od tri milijuna eura radi navodne isplate mita državnim dužnosnicima. Novac je stigao i utrošen je u IM-Metal, a osim toga nije točan ni objavljeni iznos. Do sada je, da kažem točno, IM-Metalu konzorcij uplatio 4.050.000 eura, a to je sve u skladu s ugovorom o marketinškim aktivnostima i ulaganjima u IM-Metal – kaže Košec. U tom ugovoru navedeno je da se ‘ne smiju prebaciti bilo kakva sredstva priljena od Debisa Vladimira institucijama, predstavnicima ili zapošlenicima Vladinih institucija itd…’. Interesantno je, napominje Košec, da se uplate do 2008. smatraju mitom, a posljednja takva tranša, isplaćena prema istom ugovoru u siječnju ove godine, odjednom se više ne ubraja i kao da ne postoji.

U prilog tvrdnji da ništa nije sporno s tim uplatama Košec predočava zahtjev PU karlovačke od 29. srpnja 2004., prema kojem je inspektoru Tihomiru Bišćanu predana sva dokumentacija koja je tražena i od tada sve do ovogodišnje afere nije bilo nikakvih reakcija. Nakon MUP-a slijedio je 2007. godine nadzor Porezne uprave koja je potom utvrdila da nisu utvrđene nikakve nepravilnosti u poslovanju. Te se uplate uostalom podudaraju s ulaganjima u razvoj IM-Metala, koji je na početku ovog posla imao jednog zaposlenog. U međuvremenu se razbukala afera, IM-Metal mijenja ime i radi na angažiranju priznate revizorske kuće da izvrši temeljitu reviziju.

Za domaće tržište Flammifer oprema nekoliko vatrogasnih vozila na platformama vozila Mercedes, MAN-a, Renaulta i IVECO-a, a pregovori za perspektivan posao za Iran prekinuti su, nažalost, zbog prometne nesreće koju je u Iranu doživio tehnički direktor Goran Žugec.

Nesreća mi se dogodila baš prije sastanka s predstavnicima iranskog vatrogastva pa je sve sad odgođeno za listopad. Nesreću je sa mnom doživio i veleposlanik RH u Iranu Esad Prohić. Naravno da su domaći mediji odmah i na to reagirali dovodeći nas ponovno u nekakvu tajnu spregu s politikom. Činjenica je, međutim, da bi svuda u normalnom svijetu bilo uobičajeno da i diplomacija pomaže svojim gospodarstvenicima uspostaviti poslovne kontakte pa je takva bila i Prohićeva uloga. Naša prilika jest suradnja sa zapadnim vrhunskim proizvođačima kao što je Rosenbauer, no naše je tržište tzv. treći svijet. Iran je golema zemlja s iznimnim potrebama i ondje je naša prilika, a kako je taj program humanitarn, on ne podliježe ni sankcijama nametnutim Iranu – kaže Žugec.

Ugovori li se posao s Iranom, možda ponovno uslijedi suradnja s Daimlerom, kaže Košec, jer marku vozila diktira naručitelj. Flammiferov su izlaz novi poslovi, poput ovog u Iranu, jer na domaćem tržištu nema dovoljno posla.

Prije dvije godine napravili smo nadgradnju za 45 kamiona za Agrokor. S obzirom na Rosenbauerovu moć i ugled na Zapadu, neće se znatno promijeniti naša uloga ni ulaskom u EU. Bit ćemo u mogućnosti, ali nećemo moći prodati vozila samostalno pokraj njih. S druge strane, zbog kvalitete komponenti vatrogasne opreme, ali i prema ugovoru, ‘osuđeni’ smo na suradnju s Rosenbauerom. U onome što sami proizvodimo potpuno smo dostigli njihovu kvalitetu, što oni i priznaju – zaključuje direktor Krešimir Košec.