Iako danas nitko ne spori da je Oluja bila legitimna i legalna vojna, oslobodilačka operacija, ljudi koji su je planirali, kao i glavni zapovjednici, redom su na haaškoj optužnici.
Oluje provodili u praksi? Sve je to u današnjem javnom diskursu nepoznanica. Sljedeće pitanje: tko je pripremio Oluju? Da nije bilo Carle del Ponte, vjerojatno to danas ne bismo znali. Ona je to postavila formacijski. Najzaslužniji (najkriviji) su: predsjednik države, ministar obrane, zapovjednik glavnog stožera… Svi su na optužnici Ha-aškog suda i svi su mrtvi. Predsjedniku Tuđmanu danas više ni najveći oponenti u Hrvatskoj ne osporavaju zaslugu za stvaranje države, ali mu zato suprotno povijesnim dokumentima, a u skladu s famoznim jelovnikom Paddyja Ashdowna, imputiraju agresiju na BiH. Ratni ministar obrane Šušak u svakoj bi ozbiljnoj državi bio heroj; jer je naoružao pobjedničku vojsku u uvjetima embarga, bio ključni igrač pobjedničkog savezništva sa SAD-om i omogućio pobjedu. U hrvatskom javnom mnijenju Šušak je kanadski pizza-man, hrvatski ekstrem, nositelj svih krivnja za stradanja muslimana u BiH, koji je, pukom sticajem okolnosti, rođen prekasno da bude ustaša. Da nije imao neokaljanu partizansku i antifašističku biografiju – sudionik ustanaka u Brezovici 1941., brata Ivana 1941. okrutno ubili ustaše, zapovjednik partizanskih ofenziva u zapadnoj Hercegovini (Prozor) – i general Bobetko bi vjerojatno bio klasični ustaša. Ovako, postao je samo optuženik Ha-aškog suda za zločinački pothvat Oluje, koji je umro prije izručenja.
A živi? A izvršitelji? Ni general Gotovina, zapovjednik južnog Sektora i ključni zapovjednik Oluje, vjerojatno ne bi bio prepoznat da ga nije prepoznala Carla del Ponte i prije toga britanske obavještajne službe. Čeka presudu u Haagu. General Mladen Markač, zapovjednik specijalne policije? U Haagu. Velebit je danas poželjno planinarsko odredište. Ali u javnome mnijenju nije prepoznat kao područje s kojeg su policijski specijalci tri godine pripremali oslobađanje zemlje. Dinara? Još nije prepoznata kao planina s koje su Gotovinini vojnici od zime 1994. u ekstremnim uvjetima pripremali Oluju. Zapadna Hercegovina i Kupres? Područje hrvatskih ekstrema i poskoka?! Ali nije prepoznato kao područje s kojeg je od 1. studenoga 1994. godine pripremala Oluja. Čak i politički protivnici Oluju su, prema vojnim performansama, svrstavali uz bok dotad najuspješnijih operacija NATO-a. A mi? Mi nemamo zapovjednika Oluje. Planeri su mrtvi. Ključni su zapovjednici u pritvoru, kao okrivljeni ratni zločinci. Ako likovi s margine u tom vakuumu popune mjesto, upozoravajuća vizija britanskog veleposlanika 15 godina poslije – čini se vrlo aktualnom.
