Nakon Droge Kolinske i Lesnine, Nova ljubljanska banka treća je velika slovenska kompanija koja bi u vrlo kratkom roku trebala dobiti strane vlasnike. Sklon prodaji strancima, slovenski premijer Borut Pahor smatra da se nacionalni interes ne može mjeriti s interesima financijskih institucija.
Nova ljubljanska banka (NLB) mogla bi, prema svemu sudeći, postati treća velika slovenska kompanija koja će u vrlo kratkom roku dobiti strane vlasnike. Nakon što je prošlog mjeseca hrvatska Atlantic grupa preuzela Drogu Kolinsku, odjeknula je vijest o prodaji drvoprerađivačke tvrtke Lesnina za oko 200 milijuna eura austrijskom konkurentu XXXLutzu. Istodobno, časopis Finance javlja da je oko na najveću slovensku banku bacio Goldman Sachs. Trendu stranih preuzimanja žestoko se suprotstavilo Gorenje koje je kupilo velikog švedskog konkurenta – tvrtku Asko Appliances Group. Vijest o preuzimanju NLB-a slijedila je netom nakon što je Nova ljubljanska banka jedva prošla test na stres europskih banaka te predložila vlasnicima dokapitalizaciju banke u iznosu od 400 milijuna eura. Država tek treba odlučiti hoće li samostalno osigurati svježi kapital ili će se odlučiti za prodaju. Bude li se prodavao državni udjel koji je sada 48 posto, Goldman Sachs neće biti usamljen u svom interesu za kupnju. Naime, mogući (i vjerojatniji) kupac NLB-a je belgijska bankarska i osiguravajuća grupa KBC koja već posjeduje 30,6 posto NLB-a, a koju je u prijašnjem pokušaju da postane većinski vlasnik 2006. godine odbila slovenska Vlada Janeza Janše. Tadašnje je objašnjenje glasilo da domaći dioničari trebaju imati većinsko vlasništvo jer je to u skladu s nacionalnim interesom države. Četiri godine poslije premijer Borut Pahor smatra da se nacionalni interes ne može mjeriti s interesima financijskih institucija i sklon je prepustiti većinski udjel stranom strateškom partneru. Očito je da odluka o odustajanju od prodaje nije jednako izgledna kao u prijašnjem slučaju.
Izvori bliski Pahoru, navodi časopis Finance, tvrde da slovenski premijer zagovara rješenje prema kojemu bi slovenska Vlada, kao većinski vlasnik, u banci zadržala 25 posto dionica i ‘zlatnu dionicu’, kako potrebna dokapitalizacija od gotovo pola milijarde eura ne bi išla na račun poreznih obveznika. Pahor je rekao da je Slovenija jedina europska država s većinskim državnim udjelom u najvećoj banci te da osobno zagovara rješenje o prepuštanju većinskog udjela ‘europskom konzorciju banaka ili možda nekoj američkoj banci’. Iako će neke političke snage pokušati odluku o prodaji obojiti iznimno negativno (Nacionalno vijeće Slovenskog parlamenta bilo je sredinom srpnja protiv promjena u vlasničkoj strukturi i gubljenja kontrole nad bankom), ona će, vrlo je vjerojatno, osnažiti banku i za pozicije u regiji. Pitanja identiteta teško mogu parirati slobodnom tržištu kapitala, pogotovo kad se kompanijama otvaraju nova tržišta, radna mjesta se zadržavaju, a novac ulazi u zemlju.
Ni mjesec dana nakon što je Emil Tedeschi kupio Drogu Kolinsku za nešto manje od 400 milijuna eura, slovenski mediji nižu hvalospjeve o prodaji Lesnine te njezinu direktoru Bojanu Papiću čestitaju na tome što je u ovim gospodarsko turbulentnim vremenima uspio izvesti tako dobar potez. Neki su malo oprezniji u ocjeni menadžerskih vještina Lesnine direktora pa, poput dnevnih novina Delo, kažu da je vjerojatno imao ‘više sreće nego pameti’. Naime, jedna od najvećih austrijskih tvrtki za Lesninu će, prema dogovoru zaključenom 28. srpnja, isplatiti između 150 i 200 milijuna eura, a pritom će cijela menadžerska ekipa sačuvati sadašnje pozicije. Šefovi XXXLutza te direktor Lesnine odbili su se detaljnije izjasniti o uvjetima, a tek očekuju kontrolu nadležnih institucija o preuzimanju. Austrijanci su se u procesu preuzimanja natjecali s 15 drugih tvrtki sa svih strana svijeta koje su bile zainteresirane za 25-postotni tržišni udjel Lesnine u Sloveniji ali i u podružnicama u Hrvatskoj i Srbiji. S druge strane, Lesnina dobiva dobro zaleđe u uglednoj kompaniji slične poslovne filozofije, ali i nužnu financijsku injekciju u vrijeme kad se sektor prodaje namještaja bilježi pad za petinu.
Razlozi za prodaju Lesnine nisu bili kriza ni financijski problemi. Ne mogu tvrditi da pada u prodaji nije bilo, međutim, rezultati su za slovenske okolnosti izvrsni – rekao je Papić koji službene rezultate lanjskog poslovanja još nije objavio. Izglednije je da stanje u kompaniji nije bilo nimalo lagodno. Banke su počele kucaći na vrata za povrat kredita. Menadžerima koji su vlasnici postali kroz slovenski model privatizacije više je gorjelo pod nogama nego što su bili voljni priznati. Sada, na ramenima austrijskoga diva, Lesnini se otvaraju nova vrata, a banke na drugoj strani stola imaju znatno snažnijeg sugovornika u pregovorima.
Dok se u Hrvatskoj stvara pogrešna slika o tome kako Slovenija postaje tržnica za kupnju njezinih domaćih tvrtki, Gorenje Grupa, najveći slovenski proizvođač bijele tehnike i drugi po veličini slovenski izvoznik, kupila je švedskog konkurenta Asko Appliances Groupu kako bi povećala tržišni udjel na tržištima Sjeverne Europe i Amerike. Asko, koji je bio u vlasništvu talijanske grupe Antonio Merloni, proizvodi visokotehničke perilice u Švedskoj te kuhalo, pećnice i glačala u Finskoj. Kupoprodaja je zaključena samo dan prije prodaje Lesnine, 27. srpnja u Rimu, a cijena i detalji neće biti poznati prije polovine kolovoza. Poziciji Gorenja i uspješnom preuzimanju pomogao je kapital Svjetske banke. Naime, u srpnju je Gorenje primilo investiciju u vrijednosti od 25 milijuna eura a očekuje i daljnjih pet milijuna u rujnu. Odobren mu je i kredit od 100 milijuna eura. Izvršni direktor Gorenja Franjo Bobinac početkom godine najavio je da će novac biti potrošen na preuzimanja, restrukturniranje i razvoj novih proizvoda.
