S nužnošću reformi moraju se suočiti sva tri socijalna partnera

U razdoblju od godinu i pol dana izgubili smo 130.000 radnih mjesta, od kojih je 70.000 formalno više nezaposlenih, a 60.000 manje aktivnih sudionika tržišta rada. Osim rijetkih otkaza ili češće odlazaka u mirovinu iz državnih i javnih službi gotovo svih 130.000 izgubljenih radnih mjesta pripadalo je gospodarstvu. Hrvatskom gospodarstvu, za čije se oživljavanje zauzimaju sva tri socijalna partnera, a svi govore da nas jedino ono može izvući iz krize, postoji li možda drugo rješenje za izlazak iz gospodarske krize?! Ključno je pitanje tko će, kako i kada zaposliti ne samo tih 70-ak tisuća novonezaposlenih nego barem dvostruko veći broj, kako bismo u dogledno vrijeme dostigli znatno poželjniju razinu zaposlenosti.

Svjesni smo da država, središnja i lokalna, može jedino smanjivati broj zaposlenih, mudrom preraspodjelom eventualno zadržati sadašnji ukupni broj, obvezno uz veliko podizanje njihove efikasnosti. Državna pak poduzeća morat će smanjivati broj zaposlenih te podizati efikasnost i bez daljnje privatizacije, a u slučaju daljnje privatizacije kojoj se nadamo smanjivanje broja zaposlenih bit će i veće. Poduzetnicima je dobit u 2009. godini, ako se oduzme dobit banaka i samo jedan veliki poduzetnik, kao što je npr. Hrvatski Telekom, bila negativna. Dakle, najveći dio hrvatskoga gospodarstva poslovao je u 2009. godini s gubitkom, ova godina ne obećava bolji rezultat, dapače. Rijetki izvoznici koji napokon naziru oporavak i nako su uvijek na rubu profitabilnosti, pritisnuti velikim poreznim i neporeznim troškovima te kontinuiranom aprecijacijom domaćih valute. Ovi podaci teško da dokazuje da poslodavci iskorištavaju radnike, već prije da je voda svima došla do grla. Za poslodavce je rast nezaposlenosti jednako velik problem kao i za sindikate i Vladu, uzrokuje daljnji pad potrošnje, pad osobnih investicija te strah i nesigurnost, što sve vodi daljnjem padu dobiti. A bez dobiti privatnog sektora broj nezaposlenih može isključivo i dalje rasti… Dakle, ključno je pitanje gdje će svi ti nezaposleni naći novo zaposlenje?! Imaju li sindikati rješenje?

Sada napokon, u veoma nepovoljnoj situaciji, politički i ekonomski gledano, Vlada je spremna pokrenuti prve veće reforme u 15 godina od rata. Reforme koje zaslužuju potporu svih nas, reforme bez kojih nam prijeti gospodarski slom. Kao odgovor na program reformi sindikati privremeno napuštaju Gospodarsko-socijalno vijeće i pokreću referendum o Zakonu o radu. Usred najteže gospodarske krize koja je dosad pogodila samostalnu Hrvatsku raspravljamo o (ne)prirodom stanju vječnog trajanja kolektivnih ugovora čije je održavanje ponajprije interes zaposlenih u državnom i javnom sektoru. Usred krize koja nas je suočila s grubom realnošću – nedostatkom osnovnog povjerenja među socijalnim partnerima, našim neradom i nemarom, našom neambicioznosti i neodgovornosti te korupcijom u svim segmentima društva.

U svakom civiliziranom društvu sindikati imaju važnu ulogu i ona je jasna, jasna su njihova prava i odgovornosti. Pravi je trenutak da sindikati preispitaju svoju ulogu u našem društvu, ciljeve i načine rada, i zbog svojih članova i hrvatskog društva u cijelini. Moram naglasiti i važnu ulogu i veliku odgovornost poduzetnika koji svojim djelovanjem i promišljanjem te javnim istupima moraju kreirati pozitivno ozračje, postupati racionalno i odgovorno te smanjivati društvene napetosti porasle zbog krize. Pri tome svi moramo biti svjesni naše ekonomske i svedruštvene nekonkurentnosti, skorog ulaska u EU koji će biti novi, dodatni pritisak na hrvatska poduzeća opasno načeta krizom, nefleksibilnosti radnog zakonodavstva i na kraju ne najmanje važno, mogućnosti da domaći kapital, baš kao i toliko prizivani strani, pronade druga mjesta opleđivanja, nova mjesta za investicije i otvaranje radnih mjesta izvan Hrvatske. A što tada? Prihvatimo hrabro svatko svoj dio odgovornosti i suočimo se s reformama. Kada bruto nacionalni proizvod bude rastao prema stopama većima od 4% na godinu, utemeljen na investicijama privatnog, domaćeg i stranog kapitala te proizvodnji i izvozu na globalno tržište proizvoda i usluga, bit će sposobni osigurati nova radna mjesta i veća prava za sve zaposlene.