Home / Biznis i politika / Trećinu dionica nudimo na prodaju strancima koji će nam dovoditi goste

Trećinu dionica nudimo na prodaju strancima koji će nam dovoditi goste

Rudolf Radiković, predsjednik Uprave Toplica Sveti Martin, bivši naftaš i svjetski putnik kojemu su trendovi u turizmu u malome prstu, sa strašću govori o svom golf&spa resortu smještenom na tri milijuna četvornih metara. Istinski je ljubitelj toplica u koje je počeo ulagati prije sedam godina i unatoč poslovanju s gubitkom u 2009. optimistično gleda na njihovu budućnost. Štoviše, priprema se na nove izazove i investicijske projekte. U tome ga ne ometa ni zanemarivanje kontinentalnog turizma te neuromorna promidžba morskog turizma, pogotovo u ljetnim mjesecima.

  • Može li se reći da ljeto nije najbolje vrijeme za prosperitet toplica? – Da, ljeto nam nije top-sezona iako imamo dosta kupača – i do tri tisuće ljudi. S druge strane, vrlo je jak kongresni turizam. Imamo dvoranu za 500 osoba koja se dijeli na tri manje. Za rujan i listopad imamo mnogo rezervacija, pa i za iduću godinu. Najveći dio pokrivaju tvrtke koje dolaze na team building ili razne seminare.

  • Dolaze li samo hrvatske tvrtke ili su i stranci prepoznali taj oblik turizma? – Većinom je riječ o hrvatskim tvrtkama, no u posljednje vrijeme su sve prisutnije i strane kompanije koje imaju svoja zastupstva u Hrvatskoj. U većini smo čak napravili i jednu akciju: naši su ljudi obišli sve tvrtke u Međimurju, Varaždinu i Podravini. Na tim područjima niz malih tvrtki radi za Austrijance i Nijemce, a ponudili smo im i popust od 20 posto kada dovedu svoga gosta. Obrazložili smo im da nudimo vrhunski opremljen hotel, vrhunsku ponudu i, što je najvažnije, ljubaznost.

  • Ljubaznost? – Ako pogledate knjigu dojmova, najviše pohvala odnosi se na ljubaznost osoblja, njihovu profesionalnost, uređenost okoline i čistoću. Cilj nam je da se gost osjeća ugodno. Primijetio sam da novinari ljude u kolonama na naplatnim kućicama pitaju koliko planiraju potrošiti. To je apsolutno nekorektno. Prije svega kad ljudi doživljavate kao objekt od kojeg ćete uzeti novac ne može se osjećati ugodno. Zatim, nepristojno je pitati nekoga koliko je novca ponio sa sobom i, napokon, mislim da smo postali lakomi, a dobro se zna da koliko pojedinca više opterećujete potrošnjom, manje će potrošiti. Mnogo putujem po svijetu i nikad nisam doživio da me pitaju koliko namjeravam potrošiti.

  • U šest godina uložili ste oko 50 milijuna eura, a prati vas Erste banka. Koristite li se posebnim turističkim kreditnim linijama? – Ne, to je bila neka vrsta našeg pilot-projekta. Uspio sam uvjeriti ljude u vrijednost ulaganja, s time da nisam išao glavnom direktoru, već sam krenuo od referenta, i to s pojedinostima u vezi s cijelim projektom, od analize tržišta do povrata investicije. Sveti Martin na Muri bio je za to savršen odabir. Godinama je dobivao nagrade kao najuređenije malo mjesto u Hrvatskoj tako da smo ušli u vrlo sređenu općinu. Suradnja s načelnikom je fenomenalna kao i sa Županijom.

  • A sredstva iz pretpristupnih fondova EU? Slovenci su to vrlo vješto iskoristili … – Ja sam ispregovarao mnogo bolje kamate nego itko drugi, pa nije bilo potrebe. Osim toga, sve slovenske toplice su starije od naših i datiraju još iz 70-ih godina. Već je tada bila ustaljena navika ljudi da odlaze u toplice i oni su mnogo više ulagali. U Sloveniji je 15 toplica od pretpristupnih fondova dobilo 64 milijuna eura nepovratnih sredstava od 2004. do 2008., a do 2012. još dodatnih 48 milijuna eura. Dio im je osigurala država, a dio fondovi EU i to im je omogućilo da sagrade niz novih hotela, adaptiraju stare i ulože u wellness.

  • Imate li i vi financijsku potporu od državnih institucija, bez obzira na to što su toplice potpuno privatna investicija? – Mi smo na neki način prva i najveća investicija u kontinentalnoj Hrvatskoj i možda nas je trebala malo više financijski poduprjeti. Prije tri godine nudio sam Ministarstvu turizma da uđe u vlasništvo i da s oko 30 posto sufinancira projekt, no ništa od toga. Imamo njegovu punu potporu, samo do novca je teško doći. Ali ove nam godine Ministarstvo turizma mnogo pomaže i sufinancira nas s 25 posto u marketinškim aktivnostima zajedno s Hrvatskom turističkom zajednicom. Doveli su i vlasnike turističkih agencija iz Amerike, Japana, Engleske, Francuske te grupu od 34 novinara iz cijelog svijeta.

  • Može li se od takvih poteza napokon očekivati privlačenje većeg broja stranih turista? – Očekujem od 40 do 50 posto stranaca tijekom dvije godine, i to malo boljih platežnih mogućnosti, koje mislimo privući i kvalitetom i cijenom. Mi smo 20 posto jeftiniji od slovenskih toplica i čak 40 posto od austrijskih. Osim toga tvrdim da su naši maseri definitivno među najboljima. U to sam se sâm uvjerio jer kamo god odem nastojim isprobati sve vrste usluga kako bih mogao uspoređivati.

  • Rezultati slovenskih toplica pokazuju da čak 42 posto čine strani gosti… – Oni imaju oko 2,6 milijuna noćenja i popunjenost između 72 i 94 posto, a dvije trećine gostiju su Slovenci. Ne možemo se uspoređivati s njima ni u financijskom dijelu ni u popunjenosti. Uz to, posve smo novo odredište i tek smo lani počeli intenzivno djelovati na stranom tržištu predstavljajući se na sajmovima.

  • Kad ste 2003. počeli s projektom, marketinški ste pokrili samo užu regiju. Bi li drukčiji iskorak donio više stranih gostiju? – Tek smo 2005., nakon otvorenja apartmanskog naselja i vanjskih bazena, započeli s marketingom prema cijeloj Hrvatskoj. U turizmu je važno izaci na tržište tek kad si spreman i koliko god me uvjeravali da treba barem godinu dana prije početi marketinšku kampanju, ne slažem se s time. Kad reklamirate nešto što još nije dovršeno ili uređeno i gost dođe, razočaran je i nikad se više ne vratiti. Mi smo krenuli kad smo bili spremni jer najprije treba ljude obučiti da bi mogli zadovoljiti i najstrože kriterije.

  • U Hrvatskoj su pak velika konkurencija Tuheljske toplice… – Tuhelj radi marketinški ono što je zabranjeno. Naime, stalno reklamira da ima više nego što zaista ima. Te toplice imaju dobru poziciju, tridesetak kilometara od Zagreba, i svojedobno su bile najmoderne, no vrijeme ih je pregazilo. Investirali su u wellness koji je izvanredan, međutim, imaju tri zvjezdice, stariji hotel i starije apartmansko naselje. Mi jedini imamo četiri zvjezdice i u apartmanskom i u hotelskom dijelu. Stalno nas pokušavaju pratiti s cijenom, i to je redu, rade svoj posao.

  • Posljednja investicija u hotel, u sportsku dvoranu te u golf-terene, najveće je dosadašnje ulaganje. S obzirom na recesiju očekujete li sporiji povrat investicije? – Uložili smo oko 27 milijuna eura i investicije će se početi vraćati od iduće godine. Išli smo korak po korak. Kreditom smo napravili 84 apartmana i bazene, prodajom apartmana financirali smo daljnje projekte, radili smo dokapitalizaciju, a sve bez kredita kako bismo dosegnuli stupanj da se možemo dokazati banci. Stalno slušam u medijima negativne vijesti, no kakvu korist privreda ima od toga? Je li ijedna kriza u svijetu bila riješena ako nije bilo optimizma? Ozračje je prilično negativno, čak se i analitičari natječu u svojim negativnim analizama. U trenutku kad sami pokazemo malo optimizma i mi ćemo profitirati.

  • Koliko vas je zapravo pogodila kriza? – Jako. U 2007. smo u odnosu na 2006. imali 35 posto više noćenja, a u 2008. smo planirali 10-postotno povećanje broja noćenja i oko 20 posto prihoda. U prvih devet mjeseci imali smo oko 12 posto više noćenja i 20 posto veće prihode. Onda su potkraj rujna počele kružiti glasine o krizi, pa smo u listopadu umjesto kontinuiranog rasta zanijezili 40 posto manje poslovanje nego godinu prije.

  • U 2009. ste poslovali i s gubitkom od gotovo 800 tisuća eura… – Točno, ali to nam nije nimalo smetalo u daljnjem poslovanju jer taj je iznos manji od naše zakonske amortizacije, a iste smo godine ulagali već golem novac. No nije nam lako. Prošla je godina bila zaista krvava, a najviše je stradao individualni gost. Također, tvrtke su ukinule team building, te slične izvanredne aktivnosti…

  • Je li vas to natjeralo na restrukturiranje poslovanja poput većine hrvatskih tvrtki? – Da, određene sam ljudi morao zaposliti na pola radnog vremena, a bojim se da ću neke morati i otpustiti.

  • Koliko ćete ih otpustiti? – Ne mogu to reći. Kriza još traje, potrošnja po osobi je manja i neke je rezove potrebno napraviti dok se situacija još malo ne stabilizira.

  • Ima li ove godine naznaka oporavka? – I 2010. je teška, no financijski je nešto bolja od prošle. Iskreno, prvi put vidim da su se sada stvari malo pokrenule. Imamo 40 posto više noćenja nego prošle godine i s osam posto stranaca došli smo na 18 posto, ali imamo i veće kapacitete. Srpanj će nam biti gotovo 100 posto bolji nego lani, a vjerujem da ćemo 2011. ostvariti i 80 tisuća noćenja.

  • Koji su vam budući investicijski prioriteti? – Prošle godine počela je gradnja vila. Dio će se prodavati, a dio iznajmljivati. Nadam se da ćemo iduće godine početi pripremati gradnju wellness hotela sa 180 soba, zabavnog centra s kasinom, trgovinama, diskom klubom, sa širenjem golf-igrališta s 18 rupa. To je završna faza investicije vrijedne oko 50 milijuna eura. Računamo na 60 posto popunjenosti, što je 200 tisuća noćenja. To vraća kredit. Počeli smo i preliminarne razgovore s partnerima. Gotovi smo sa zaduživanjem i ne idemo dalje s opterećenjem. Uzet ćemo vanjskog partnera i izdavati nove dionice. Vjerojatno ćemo izdati trećinu novih dionica s kojima će se steći vlasništvo od pričlanjeno 33 posto.

  • Tko su potencijalni partneri? – Jedna je ponuda stigla iz Rusije, jedna iz Francuske i jedna iz Italije. Ne želimo partnere koji imaju novca, nego one koji nam mogu dovesti goste. Ako će nam partner popuniti hotel, zaduženost, koja je trenutačno 33 milijuna eura, smanjit će se.

  • Je li nužno da partner bude iz turističke branše? – Nije najvažnije, ali važno je koji poslovni segment pokriva. Tvrtke iz Francuske i Italije su u turističkom segmentu, a iz Rusije nisu.