Brojenje zvijezda

Bez odgovarajućega državnog okvira i jasne turističke koncepcije privatna inicijativa u turizmu nema čvrsto razvojno uporište. Za tu će promjenu trebati novi ljudi.

Stvarnost je drukčija. Tzv. hrvatski turizam (s iznimkom Istre) sastoji se od iznimnih prirodnih datosti, iznimnoga povijesnog naslijeđa koje ne umijemo predstaviti i ponuditi na suvremen način. Naš je turizam koncepcijski još u socijalističkom modelu brojenja gostiju, noćenja, hotelskih zvjezdica. I u novije vrijeme zvijezda na jahtama. Njega, doduše, sve više inoviraju i sadržajno zanimljivim čine privatne inicijative, ali one ne mogu nadoknaditi nedostatak koncepcije. Pretjerujem? Što je posljednjih godina brend dubrovačkog turizma, jednog od naših najpoznatijih, najelitnijih i najskupljih odredišta? Kruzeri. Oni dolaze radi zidina i Straduna, a bez obzira na Bajs i Bulića. Što taj Dubrovnik nudi osim hotela s pet zvjezdica koji i dalje toliko impresioniraju i naše novinare i čelnike naše turističke politike? Nudi Dubrovačke ljetne igre. Umjesto da se profiliraju kao internacionalni festival, one su postale ljetna zabava za svoje, domaće izvođače. To je za klasičare. A za džetsetere nudi završnu zabavu za inozemne, često problematične, zvijezde Sarajevo film festivala, totalni lažnjak u kojem naše nadrizvijezde šetaju crvenim tepihom uoči kinoprojekcije tuđeg filma koji su već gledale u kinima. Morgan Freeman ove je godine bio svojevrsna prekretnica – prva velika zvijezda tog nadridogađaja koja nije nakon tuma povraćala pod zidinama. To je ponuda koja apsolutno ne pripada elitizmu dubrovačkog odredišta. No u usporedbi s gradom Hvarom Dubrovnik je dobro prošao. Nepostojanje turizma kao koncepcije na razini države dugoročno je zakočilo razvoj grada Hvara kao odredišta u nesretnom aranžmanu s Orcom koji je od početka bio predvidljiv čim je država ključnu ulogu u njegovu profiliranju kao odredišta prepustila stranoj kompaniji koja se k tomu nikad nije bavila turizmom, osobito ne jadranskim.

Na drugoj strani dobra ideja, čvrsta i osmišljena koncepcija te privatna inicijativa od obične paške uvale Zrće napravile u Europi prepoznatljivo i masovno posjećeno odredište za mlade. Ne znači to, dakako, da bi Dubrovnik ili cijelu obalu trebalo pretvoriti u Zrće niti to znači da promoviramo vrijednosti Zrća. To je samo pokazatelj razlike između ideje i bezidejnosti u turizmu. Ili na drugim, manje masovnim primjerima. Dobra ideja, jasna koncepcija i privatna inicijativa za mali su novac malo istarsko selo Svetvinčenat pretvorili u centar suvremenog plesa, Zagvozd u ljetni teatar Dalmatinske zagore, Motovun u okupljašte filmaša i filmskih fanova. A državna idejnost udržena s neotajkunizmom u Dubrovniku za veliki novac priređuje seoske priredbe. Zahvaljujući privatnoj inicijativi otvoren je niz zanimljivih hotela, konoba, agroturističkih imanja, osmišljen je niz zanimljivih poljoprivrednih proizvoda, vinarstvo i maslinarstvo doživljavaju svoju renesansu. Svake se godine vidi napredak, ali i sve veća razlika između privatne inicijative koja iščitava trendove u svjetskom turizmu i nastoji u njima pronaći svoju nišu i državne bezidejnosti koja još ima socijalistički mentalitet – broji goste, zvijezde i zvjezdice.

A bez odgovarajućega državnog okvira, bez jasne turističke koncepcije privatna inicijativa nema čvrsto razvojno uporište. Za tu će promjenu trebati novi ljudi. Ali kad bi nakon prebrojavanja na granici Bajs i Bulić uspjeli svakog stotog turista preusmjeriti u Krapinu da pogleda Muzej praćovjeka, zatim u Lici u Kuterevo da pogleda smeđe medvjede, bilo bi to ipak nešto – znak da i država počinje turizam promišljati, a ne samo prebrojavati.