Izredali se Britanci, Mađari, Rusi, Austrijanci i Španjolci

Tvornička zgrada još je svjedok da je to nekad bila velika tvrtka. Ono što je preostalo u zaprešićkoj tvrtki nakon što je proizvodnja porculana iz nje prebačena u Španjolsku desetkovala je recesija. Vlasnica, kompanija Roca nije uspjela s Inkerovom sanitarnom keramikom zauzeti vodeću poziciju na regionalnom tržištu, ali uspješno je na hrvatsko tržište dovela brendove iz svojih tvornica u drugim zemljama.

Kad je španjolska Roca prije četiri godine kupila jedinoga hrvatskog proizvođača keramike, zaprešićki Inker, najavljeno je povećanje proizvodnje i udvostručenje prihoda u tri godine. Danas Inker ima manji prihod, nema više proizvodnju porculana koja je činila pola ukupne proizvodnje, a umjesto 700 zaposlenih ima ih 180. Ovih je dana na Glavnoj skupštini donesena odluka o istiskivanju malih dioničara, što je Roca najavila još prilikom preuzimanja, jer to je uobičajena poslovna politika korporacije u stopostotnom vlasništvu španjolske obitelji Roca koja nije izlistana na burzi. Nakon što joj to prošle godine nije pošlo za rukom zbog tužbe najvećeg među malim dioničarima, Roca bi sada za preostalih 2,28 posto dionica trebala platiti 3,32 milijuna kuna, odnosno 120 kuna za dionicu. Iz Inker a nema službenog odgovora na to kao ni na druga pitanja o poslovanju jer su članovi Uprave na godišnjem odmoru, no pretpostavlja se da će se male dioničare istisnuti jer Roca kao buduća stopostotna vlasnica želi pretvoriti sadašnje dioničko društvo u d.o.o. i delistirati ga s burze, što bi ukinulo potrebu održavanja Skupštine i drugih procedura.

Osim toga ugovorom o kupoprodaji dijela imovine i posla dekoriranja stolnog posuđa te ugovora o zakupu poslovnog prostora s tvrtkom Inkerpor u vlasništvu španjolskog Porvasala, kojem je Roca prošle godine prošla proizvodnju porculanskog posuđa, i formalno je završena Inkerova priča s porculanom. U novoosnovanu tvrtku prešlo je 80 radnika, proizvodnja je prebačena u Španjolsku, a u Zaprešiću se pruža usluga dekoriranja. Zanimljivo je da je u Inkerporu kao prokuristica zaposlena Ljerka Cerc, dugogodišnja direktorica Inker a koja je prošle godine, neposredno uoči prodaje tog dijela poslovanja, otišla iz zaprešićke tvrtke. No od tih je novosti mnogo važniji podatak da je Inker u prvih šest mjeseci ove godine udvostručio gubitak, nakon što je prošle godine zabilježen rekordan minus od 32 milijuna kuna. U prvom je ovogodišnjem polugodištu tako ostvaren gubitak od 7,03 milijuna kuna u odnosu na 3,41 milijun kuna u prvih šest mjeseci prošle godine. Ukupni su prihodi bili 38,58 milijuna kuna i manji su u odnosu na prošlogodišnje 26,21 posto, a rashodi su porasli 18,11 posto. U Inkeru su objasnili da u drugom tromjesečju u odnosu na isto razdoblje prošle godine prodaja sanitarne.

Od 1997. do danas Inker je promijenio pet stranih vlasnika. Najprije je bio u vlasništvu britanskog Hussara pa mađarske Zalakerámije koja ga je prodala ruskim financijskim investitorima koji su ga pak za manje od godinu dana prodali austrijskom Lasselsbergeru, a on 2006. sadašnjoj vlasnici, španjolskoj Roci. Riječ je o globalnoj tvrtki sa sjedištem u Barceloni čiji je cilj postati najveći isporučitelj opreme za kuponice na svjetskom tržištu. Komercijalno je za stupljena u više od 80 zemalja s prometom od 1,4 milijarde eura, a ima 48 proizvodnih pogona u 18 zemalja i 20-ak tisuća zaposlenih.

Međutim, unatoč svim objektivnim okolnostima Inkerovi radnici imaju gorak okus u ustima. Nakon što su 2006. nakon četiri strana vlasnika konačno ‘pali u ruke’ jednom iz svoje branše, svi su u Inkeru očekivali procvat. Ako ništa drugo, barem zajamčen dugoročan i stabilan razvoj kompanije, kao što se prezentiralo prilikom preuzimanja.

Danas, iako se o tome službeno ne govori, s obzirom na velik pad poslovnih rezultata same Roce na globalnoj razini, posebno u Španjolskoj, i posljedično restrukturiranje i rezanje troškova nije isključena opcija daljnje smanjenja proizvodnje i zaposlenosti, a u krajnjoj varijanti i prodaje poslovanja. Roca je neosporno, nakon nekoliko godina bez ikakvih investicija, uložila u tehnološku obnovu i modernizaciju proizvodnje u Inkeru, popravile su se i efikasnost i organizacija poslovanja, donesen je novi ‘know-how’, ali ostaje činjenica, kaže predstavnik radnika u Nadzornom odboru Vlado Kos, da je Inker od velike postao mala tvrtka. Najviše žali za gašenjem proizvodnje porculanskog posuđa, za koju smatra da se s malim ulaganjima mogla uspješno razvijati, no Roca, koja se isključivo proizvodi sanitarnu keramiku, nije imala interesa za razvoj tog segmenta.

Jedan od glavnih motive Rocine akvizicije Inkera bilo je pozicioniranje u ovom dijelu Europe jer je Hrvatska jedina zemlja u Jugostločnoj Europi u kojoj ima proizvodnju. Inker drži 55 posto domaćeg tržišta, a više od 50 posto ukupne proizvodnje odlazi u izvoz, najviše u Italiju, BiH, Njemačku i Srbiju. Nakon ulaska u obitelj Roca očekivalo se da će Inker postati nedvojbeni lider u ovoj regiji. Međutim, dok se plan o osvajanju barem 50 posto tržišta zemalja bivše Jugoslavije, Albanije i Mađarske i Albanije ne provodi očekivanim tempom, Roca nešto uspješnije plasira brendove iz svojih drugih tvornica, ponajprije iz Poljske, Češke i Bugarske, na domaće tržište.

Paralelno s prodajom proizvodnje porculana s čela tvrtke nakon 12 je godina otišla Ljerka Cerc, a imenovana je španjolska uprava na čelu s Ignacijem Franquesom Castrilom, koji živi u Hrvatskoj, a druga dvójica člana Uprave dolaze povremeno, i hrvatskom predstavnicom u liku financijske direktorice Ivanke Kerman.

Iako se vide prvi znakovi oporavka narudžbi, pitanje je hoće li prodaja porculana biti dovoljan rez za prevladavanje krize. Racin fokus sada je na azijskom i afričkom tržištu, a iako je s Inkerom dobro pozicionirana u Jugostločnoj Europi, dosad to nije osobito iskoristila. Najveća bi utjeha i nada u uspješno prevladavanje krize moglo biti i to što je Inker financijski vrlo jaka i zdrava tvrtka bez kune kredita.