Optimalni model DMC-ja za hrvatske je prilike spoj destinacijski specijalizirane receptivne turističke agencije, tvrtke za produkciju događanja i digitalne komunikacijske agencije s pozivnim centrom, i to na modelu privatno-javnog partnerstva.
Jedna od ključnih nepoznanica uspješnog upravljanja domaćim destinacijama u trokutu turističke zajednice-destinacijska receptivna turistička industrija-destinacijski kanali prodaje, ostaju i nadalje DMC-jevi (destination management company), tj. tvrtke za upravljanje destinacijom, i to unatoč tomu što su nezaobilazan čimbenik niza prihvaćenih master planova razvoja, odnosno strateških marketinških planova turizma. Stječe se dojam da instaliranje DMC-ja za hrvatski turistički sektor i gotovo sve lokalne zajednice i nadalje ostaje vrući krumpir u ruci, a to se s obzirom na kretanje turističkih trendova ubuduće neće moći olako izbjeći.
Podsjetimo se da pod destinacijom, iz aspekta brend arhitekture, podrazumijevamo cjelokupni identitet grada, regije, zemlje, koji sadržava obećanje i nastojanje da se obećanje isporuči turistu, odnosno krajnjem korisniku, sukladno iskomuniciranome. Upravljanje destinacijom, slikovito rečeno, sliči snimanju filma u kojem su turistički zaposlenici istodobno scenaristi, producenti, redatelji i – distributeri. Cilj je, u strateškom smislu, uspostavljanje učinkovite suradnje i koordinacije između neprofitnih i poduzetničkih destinacijskih potencijala kako bi se osigurala veća profitabilnost u privatnom i ekonomičnosti u javnom sektoru, a DMC predstavlja upravo tu sponu koja nedostaje.
