Nakon što su prije tjedan dana radnici tekstilne tvrtke Kamensko pokrenuli postupak otvaranja stečajnog postupka jer od travnja nisu dobili plaće, a uplate doprinosa i poreza kasne već godinama, zbog čega je tvrtkin račun blokiran od kraja lanjske godine, i široj je javnosti postalo jasno da nekoć ugledna tvrtka prolazi teške, nadajmo se ne i posljednje, dane. No još je zanimljivije što je radnički bunt u prvi plan istaknuo Antuna Crlenjaka, koji je u direktorsku fotelu Kamenskog sjeo prije četiri mjeseca preselivši se iz mnogo udobnije fotelje predsjednika NO-a.
Njegovo ime, a ponajviše djelo, slabo je poznato široj javnosti, no poslovna ga zajednica poznaje, ili bi ga barem trebala poznavati, jer riječ je o čovjeku koji je samo posljednjih desetak godina bio direktor ili član, predsjednik, dopredsjednik nadzornih odbora te prokurist tolikog broja tvrtki da ih, vjerojatno, ni sam na prvu loptu ne bi znao pobrojiti bez pogreške. Istaknut ćemo ovdje samo neke tvrtke u kojima je radio: Dastra, Dastra grupa, Diona, Koteks Derma, Berg, Berg grupa, Cepelin, Globus grupa, Vino Ilok, Gumara Čavić, Fitness centar Fit, Građevinar građenje, Dalta i druge.
Još je važnije što su njegovo ime i djelo povezani s najvećim gospodarskim i privatizacijskim aferama posebice onima koje su izbile otprilike 2000. godine ili nakon nje. I gotovo uvijek Crlenjak se povezuje s imenom Miroslava Kutle. Riječ je, među ostalim, o aferi Grupu, slučaju Rotonda, zagrebačkoj aferi Fructus (najdugotrajnijim stečajnim postupkom na zagrebačkom Trgovačkom sudu), prvoj aferi Hrvatske poštanske banke povezanoj s tadašnjom direktoricom Ljerkom Ercegović, istragama protiv Nevena Barača…
Dosad se Crlenjakovo ime u medijima pojavljivalo uglavnom u kontekstu afera, sumnjivih privatizacija i štrajkova, no na neki način zaklonjeno iza imena većih i medijski atraktivnijih igrača. Zato je pravo pitanje zašto je napustio tu ugodnu relativnu anonimnost i sada na sebe svrnuo pozornost u Kamenskom. Iz njegove tvrtke, naime, doznajemo da na vrući stolac prezadužene tvrtke jednostavno više nije imao koga postaviti, pa je morao preuzeti sam.
Zanimljivo je da o poduzetniku koji iza sebe ima toliko tvrtki da bi zaslužio spomenik samo da većina nije završila u stečajnom postupku ili s gaćama na štapu nitko ne želi javno govoriti, a mnogi se suzdržavaju od komentara čak i zaštićeni anonimnošću. Autorica je pak dobila nekoliko upozorenja da bi mogla doživjeti neugodne pritiske.
Ipak, mora se priznati da se Antun Crlenjak javio na poziv, čak i po malo apatično pristao na razgovor, ali poslije se, tijekom dogovaranja o terminu, očito predomislio. Pa tko je taj čovjek iza kojeg, kao što kažu njegovi znanci, trava ne raste? Otprilike početkom 70-ih godina prošlog stoljeća, prisjeća se jedan sugovornik, kao predsjednik Komisije za radne akcije u Gradskom omladinskom komitetu Crlenjak je bio osumnjičen pa smijenjen zbog malverzacije u nabavi odora za akcijaše na ORA-i ‘Sava’. Štoviše, u bivšoj Jugoslaviji, navodno, više je puta osuđen za privredni kriminal.
U samostalnoj Hrvatskoj pak, iako se spominje u nizu sudskih postupaka, ponajviše kao suokrivljenik, zvijezde su na njegovoj strani (vjerojatno one političke, a ne horoskopske), zato osim neugodnosti nije doživio osuđujuće presude. Ipak, nema sumnje da će ulazak u 21. stoljeće Crlenjak pamitati kao teško životno razdoblje. Najprije su ga povezali sa slučajem Rotonda, odnosno istragom koja je bila usmjerena na Kutlu i njegovo isisanje čak pola milijuna njemačkih maraka iz Dione, a poslije se proširila i na Ninoslava Pavića i Zdravka Juraka, osnivača EPH, najvećega novinskog koncerna u Hrvatskoj. Naime, Crlenjak je tada bio na direktorskoj poziciji u Dastri, jednoj od tvrtki iz sastava Kutline Globus grupe.
