Home / Komentari i stavovi / Desmond vs. mafija

Desmond vs. mafija

Ja sam jeb… najgori neprijatelj kojeg se može imati – rekao je za sebe Richard Desmond. A nema dvojbe da on zna ponešto o neprijateljstvima. Jedan od sočnjih skandalizala iz njegove biografije jest priča iz 1992. kad se sukobio s gangsterima. Naime, američka mafija koja je, navodno, rabila njegove časopise za odrasle za prijevaru u oglašavanju, otela je jednog od izvršnih upravitelja u Desmondovoj tvrtki Northern&Shellu. Mučenje je, sudeći po anonimnim izvorima u FBI-u, uključivalo noževe i električne omamljivače. Kralj tabloid poslije je odbacio priču kao čistu fantaziju.

To je apsolutno sranje, da jeb… bivši ruski tajni agent kupi britanske novine bez ikakva jeb… problema. To je odvratno – izrazio je svoje mišljenje i dodao kako se nada da ga sada nitko neće upucati.

Njegovo se ponašanje bezbroj puta našlo pod povećalom. Primjerice, lani je podnio sudu tužbu protiv pisca Toma Bowera zbog navodne klevete. Izgubio ju je, troškovi suđenja bili su znatni, a uz to morao je javno slušati optužbe na svoj račun. Da stvar bude apsurdnija, tužba nije bila vezana ni uz što što je u knjizi bilo rečeno o njemu, nego o bivšem medijskom magnatu, lordu Conradu Blacku, koji je u vrijeme suđenja ležao u zatvoru zbog prijevare. Poroti je trebalo četiri sata da odbaci tužbu, a Desmond je prilika da kaže svoju stranu vrijedila troškova suđenja. Međutim, na suđenju je okarakteriziran kao lažljivac i beskrupulozni tajkun vrijedan svakog prijezira. Jednako uzaludnu i sudu borbu vodio je na sudu za pravo da svoje večernje novine nazove Evening Mail. Priča se da to nikad nije bila njegova namjera, ali jednostavno je uživao u zafrkavanju tvoraca Daily Maila koji, naravno, nisu mogli dopustiti da tako krate trgovačku marku.

Dok ga se zbog svega u javnosti opisuje kao amoralnu seljačinu, sâm sebe uporno nastoji prikazati ponajprije kao filantropa, dobrotvora i ljubitelja djece. Na popravljavanju vlastitog imidža radi neumorno. Kao pasionirani dobrotvor udruga koje se bave problemima djece postao je predsjednik Norwood Charityja, a 2007. britanska kraljica Elizabeta II. otvorila je dječju bolnicu za očne bolesti koja, prikladno, nosi njegovo ime.

Zanimljivo, nekoliko je puta rekao da mu bogatstvo nije bilo cilj. On samo želi biti uspješan, a novac je ugodan nusproizvod. Nada se da će kormilo njegova carstva jednog dana preuzeti 19-godišnji sin.

Kad je Vlada uvela 50 posto poreza za velike bogataše, Desmond je počeo opreznije izvlačiti novac iz tvrtke i prestao primati plaću.

Nema jeb… smisla primati plaću kad ti na kraju sve uzm – objasnio je uvrijeđeno.

Malo lošije sigurno se osjećaju zaposlenici televizijske postaje Channel 5. Desmond se uz davanje otkaza prihvatio i rebrandinga TV kanala koji je prije promijenio ime u Five. Najavio je 1,5 milijardi funti ulaganja u sljedećih pet godina – i svoje ulaganje planira vratiti. Kako? Kad je preuzeo Express, promijenio je mnogo toga. Pod starom upravom te su novine objavljivale recepte s potpisima slavnih kuhara. Kad je došao Desmond, naredio je da pomoćnici i tajnice kuhaju jela i onda ih fotografiraju za časopis. No asistent nije htio kuhati svinjetinu zbog vjerskih uvjerenja pa je fotograf fotografirao nekuhano meso. Recept je, naravno, objavljen. Bude li tako i na Channelu 5, barem se preostali zaposlenici neće moći tužiti da im nije zanimljivo.