Od ovog do sljedećeg ljeta Beč obilježava 150 godina od rođenja i 100 godina od smrti slavnog skladatelja Gustava Mahlera. Izložba ‘Gustav Mahler i Beč’, prva u nizu manifestacija, može se razgledati do početka listopada.
U Beču, svjetskoj glazbenoj metropoli, živjelo je toliko slavnih glazbenika da su rijetke godine u kojima nekomu od njih ne pada okrugla obljetnica koja se naveliko obilježava. Tako je i 2010./2011. Mahlerova godina. Ovog srpnja bila je 150. obljetnica rođenja, a idućeg je svibnja 100. obljetnica smrti Gustava Mahlera (1860. – 1911.). Na glazbenoga genija fin de sièclea, skladatelja kasne romantike, vrhunskog dirigenta i inovativnog opernog direktora podsjeća nas ovih dana i oveća izložba ‘Gustav Mahler i Beč’ u bečkome Kazališnome muzeju (do 3. listopada).
Rođen u djecom brojnoj židovskoj obitelji u češkoj provinciji, Gustav se još kao dječačić iskazao glazbenim talentom. U Beč se preselio 1875. i ondje u kratkom roku završava Konzervatoriju, izvodi svoja djela i dobiva glazbene nagrade. Slijede gotovo dva desetljeća nomadskih godina po različitim pozornicama Austro-Ugarske i Njemačke: od Bad Halla, preko Ljubljane, Olomouca, Beča i Kassela do Praga, Leipziga, Budimpešte i Hamburga, da bi se 1897. vratio u Beč na mjesto glazbenog ravnatelja Dvorske opere. U Beču Mahler ostaje do 1907., i to mu je desetljeće i vrhunac karijere. On je posljednji veliki austrijski kompozitor simfonija: opus mu ih sadrži deset, kao i niz drugih simfonijskih djela u kojima se nadovezuje na tradiciju Brucknera i Beethovenova.
Mahler je za života bio veoma cijenjen kao operni direktor, a i kao skladatelj utjecao je na mnoge mlađe skladatelje, među ostalim i na Dmitrija Šostakovića. Međutim, ljubitelji glazbe u njegovo su vrijeme dobrim dijelom bili nezainteresirani za njegovu glazbu: neki je nisu razumjeli, a neki su je primali s nedobravanjem. Interes za Mahlera oživio je potkraj 20. stoljeća, pri čemu je jednu od važnijih uloga imao Leonard Bernstein.
