KAZNENA ODGOVORNOST I neprijavljivanje kaznenog djela kazneno je djelo

U eri krize i recesije čak i oni koji su inače uredni dužnici imaju velik poticaj neuređeno podmirivati svoje dugove, to više ako im za to ne prijeti nikakva sankcija. Budući da se neuredni platitelji uvijek tako ponašaju, veoma se povećava broj onih koji krše propise, pojednostavljeno – onih koji posluju nezakonito. Tako je, primjerice, stalna praksa davanja podataka poreznim tijelima da su porezi i doprinosi iz plaće i na nju ili druge dohotke uredno plaćeni iako to ne odgovara istini i, u krajnjoj liniji, lako je provjerljivo.

Postavlja se pitanje zašto je to tako, je li zato što nemamo dobre propise ili zato što nemamo dobru praksu. Ne želimo hvaliti zakonodavca i uzdizati kvalitetu pravnih normi koje donosi. Napokon, mnogo smo puta na ovome mjestu kritizirali pojedina zakonska rješenja. Međutim, kad je riječ o pojavi kojom se u ovom tekstu bavimo (koja se najtočnije opisuje kao ‘imitiranje noja’ ili ‘zabijanje glave u pijesak’), stvari ipak stoje drukčije, zato zakonodavac ne snosi nikakvu odgovornost.

Naime, u hrvatskom zakonu svako krivotvorenje bilo koje isprave kazneno je djelo, a kazneno djelo jest i neprijavljuvanje postojanja, čak i pripreme, kaznenog djela, pri čemu nije riječ o bilo kojem kaznenom djelu, nego (ako nešto zna službena osoba, npr. poreznik) prema Kaznenom zakonu samo o ozbiljnijima, koje Zakon naziva ‘težim’, uz dodatak da veću obvezu imaju službene osobe nego obični građani, ali u slučaju najtežih djela svaki građanin obvezan je prijaviti ih. Kazneno je odgovorna ne samo fizička osoba nego otprije nekoliko godina prema posebnom zakonu čak i pravna.

Sve to znači da bi se formalno morala podnijeti kaznena prijava i pokrenuti daljnji postupak protiv svih onih koji vide ili moraju vidjeti kazneno djelo, a ne reagiraju. Točno je da bi u početku mogla biti riječ o tisućama prijava, ali još je točnije da bi se jako brzo promijenila praksa i više se nitko ne bi usudio ismijavati pravnu državu. Danas se događa upravo to – ismijavanje pravne države i ugrožavanje pravne sigurnosti. Ponovit ćemo: za promjenu prakse ne treba ništa učiniti na promjeni pravnih normi, treba samo promijeniti praksu. Međutim, vrijedilo bi promisliti i o zakonskoj intervenciji da se ne bi dogodila blokada zbog straha od vlastite odgovornosti.

Treba razriješiti i dvojbe može li sve to prouzročiti troškove i/ili zahtijevati velik angažman prijavitelja. No prijava je tekst od nekoliko rečenica, pri čemu je važno samo opisati osnovne činjenice (npr. koji je podatak lažan). Kvalifikacija o kojem je kaznenom djelu riječ nije važna; može biti pogrešna ili je i ne mora biti, to je, napokon, posao Državnog odvjetništva. S druge će se strane mnogo dobiti. Već samo saznanje da se svi, a osobito službene osobe, bore protiv kriminala, sama po sebi znači dobitak za sve, posebno za pravnu sigurnost i vladavinu prava.

Članak 299. Tko zna da se priprema počinjenje težega kaznenog djela i to ne prijavi u vrijeme kad je još bilo moguće spriječiti njegovo počinjenje, a to djelo za koje je zakonom propisana kazna zatvora od pet godina ili teža kazna bude pokušano ili počinjeno – kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do jedne godine. Tko počini kazneno djelo iz stavka 1. ovoga članka glede kaznenog djela za koje je zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora – kaznit će se kaznom zatvora od tri mjeseca do tri godine.

Članak 300. Tko zna da je počinjeno teško kazneno djelo pa to ne prijavi iako zna da bi takvom prijavom bilo omogućeno ili znatno olakšano otkrivanje djela ili počinitelja, a za to je djelo zakonom propisana kazna dugotrajnog zatvora – kaznit će se novčanom kaznom ili kaznom zatvora do tri godine. Kaznom iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se službena ili odgovorna osoba koja ne prijavi počinjenje težeg kaznenog djela za koje je saznala obavljajući svoju dužnost, a radi se o kaznenom djelu za koje pokretanje kaznenog postupka nije prepušteno privatnoj tužbi ili u povodu prijedloga.