Oblici i uzroci

Urinarne infekcije česta su pojava kod obaju spolova, no učestalost im varira s godinama života: u dječjoj, pubertetskoj i adolescentskoj dobi češće su kod žena, a u odrasloj dobi, u kojoj nijhova pojava progresivno raste nakon 60. godine života kao posljedica bolesti prostate i problema s pražnjenjem mjeheura, kod muškaraca. Izraz ‘urinarne infekcije’ označava invaziju bakterija na urinarne putove u količini koja izaziva bolest.

Ovisno o lokalizaciji bakterija, infekcija može izazvati različite kliničke slike. Najčešći je oblik cistitis (infekcija mjeheura), koji vrlo često napada žene, za razliku od uretritis (infekcija lokalizirana na terminalnom dijelu urinarnog sustava), koji se u prvom redu odnosi na muškarce, ali i seksualno aktivne žene. Prostatitis (infekcija prostate), naravno, pogađa isključivo muškarce. Manifestira se povišenom tjelesnom temperaturom, perinealnim bolovima, pečenjem tijekom mokrenja i čestim mokrenjem. Pielonefritis (infekcija bubrega) mnogo je rjeđa, ali može napasti oba spola u bilo kojoj životnoj dobi. Urinarne infekcije u pravilu izazivaju mikroorganizmi koji inače tvore normalnu intestinalnu bakterijsku floru, a grupirani su u obitelj enterobakterija. Od njih je Escherichia coli u čak 80 posto slučajeva odgovorna za nastanak infekcije, ali mogu je izazvati i Staphylococcus saprophyticus, Chlamydia trachomatis te Mycoplasma hominis.

Svaka opstruktna bolest (hipertrofija prostate, stenoza itd.) koja izaziva reflaks inficiranog urina iz uretre u prostatico tkivo potiče infekcije prostatitis. I svaka se od njih zbog toga smatra činitelem koji potiče ili podupire pelvičku konjestiju (stanje produljene seksualne uzbuđenosti, perinealne mikrotraume) koja može izazvati poremećaj. Akutni prostatitis očituje se slabošću, povišenom tjelesnom temperaturom i urinarnim simptomima – od čestog i otežanog mokrenja do nemogućnosti mokrenja (akutna retencija). Zahvaljujući terapijskim sredstvima poput protupalnih lijekova i antibiotika kojima medicina danas raspolaže akutne se epizode prostatitisa mogu zaustaviti.

Osim lijekova u slučaju kroničnog prostatitisa veoma je važna i prehrana: uputno je izbaciti konzerviranu hranu, začine, hranu iz vrećica, pivo i druga alkoholna te gazirana pića i regulirati intestinalnu floru mliječnim fermentiranim proizvodima, voćem i povrćem.

Sa stajališta seksualne higijene štetno je i suzdržavanje od stanja uzbuđenosti, ali i njegovo produljivanje (petting, coitus interruptus), jer obje situacije utječu na konjestiju, tj. navalu krvi na pelvičkoj razini. Alternativni pristup ovdje naglašava dobro djelovanje kupki s biljnim dodacima od kamilice i crnog sljeza koji imaju blago dekongestivno djelovanje. U slučajevima u kojima psihosomatska komponenta preuzima vladavinu mogu se rabiti blaga sredstva za smirenje, a u težim je slučajevima poželjno primijeniti psihoterapeutski pristup. Jedan od načina prevencije jest unošenje dovoljno tekućine jer se na taj način omogućuje izbacivanje toksina iz organizma, ali i ispiranje bakterija iz mokraće cijevi i mjeheura.