Hoće li ključni kotačić u opstanku brodova iz splitskog brodogradilišta biti mali vijak iz samoborskog DIV-a? Je li mali DIV sposoban proizvoditi velike brodove? Odgovor na ta pitanja traži se otkako je samoborska tvrtka DIV, koja proizvodi vijke, pokazala interes za kupnju Brodosplita. Konačna odluka o njezinoj ponudi za kupnju brodogradilišta trebala bi se donijeti 15. rujna. Kada – i ako – DIV preuzme brodogradilište (iako mnogi u to sumnjaju), javnost će valjda doznati i nešto više o njegovim namjerama i planovima u brodogradnji. Naime, informacije o tome do sada su se davale samo na kapaljku.
Prema onomu do sada iznesenom u javnost DIV planira graditi brodove, i to ne za unaprijed poznate naručitelje, nego radi prodaje ili iznajmljivanja, s time da bi gradnju uglavnom financirale banke, fondovi i dobavljači. Koje su financijske institucije spremne poduprijeti takav projekt, u DIV-u nisu naveli. Od njih se može doznati jedino da je riječ o dva fonda i šest banaka.
-
Iako je postupak u tijeku, već neko vrijeme od pojedinaca cure različite informacije koje uopće nemaju veze sa stvarnim stanjem. Zato smo ispravno postupili odlučivši zbog zaštite poslovnih planova i izbjegavanja bilo kakve štete za svoje partnere ne izlaziti u javnost s njihovim imenima dok postupak ne završi. Napominjemo da je to i njihov zahtjev – i dalje je tajnovit član Uprave DIV-a Darko Pappo, koji se nada da će uskoro dobiti službenu odluku o statusu njihove ponude koju je, usput rečeno, Povjerenstvo za privatizaciju brodogradilišta odbacilo, no konačnu odluku donosi Vlada. Tajnovitost vezana uz ime potencijalnih financijska, kao i to da DIV tijekom godina planira uložiti samo 50 milijuna vlastitog novca u brodogradilište, najveće su zamjerke ponudi samoborske tvrtke i razlog zbog kojeg sindikalisti nisu oduševljeni tom idejom.
-
Namjera DIV-a nije loša, ali nije isto proizvoditi vijke i brodove. Osim toga, problem je što ne žele otkriti koje banke i fondovi stoje iza njih, odakle im tolika financijska snaga – objasnio je Zvonko Šegvić, predsjednik HUS-ova Nezavisnog sindikata Brodosplita, zašto smatra da je brodogradilište prevelik zašlogaj za samoborsku tvrtku. S njim se slaže i Vedran Dračević, predsjednik Sindikata metalaca Hrvatske, koji kaže da bi potencijalni preuzimac trebao moći uložiti 200 milijuna eura u Brodosplit jer se ne može nadati dobiti iz poslovanja s obzirom na to da zasad nema ugovorene poslove.
Osim svim navedenim sindikalci nisu oduševljeni ni time što DIV u ponudi ne spominje kolektivni ugovor koji, usput rečeno, nemaju ni radnici u knin-skom TVIK-u (u DIV-ovu vlasništvu) iako o njemu pregovaraju već tri godine. DIV je, doduše, u relativno kratkom vremenu prešao put od garaže do europskog tržišta rastući 42 posto na godinu, no njegova 244 milijuna kuna ostvarena u 2009. ipak se ne mogu mjeriti s Brodosplitovih 1,8 milijardi kuna. Zanemarimo li to da je Brodosplit prevelik za logaj za DIV, ta samoborska tvrtka ima dobre financijske i druge pokazatelje. Sa svojim sestrinskim tvrtkama i tvrtkama kćerima (DIV Sarajevo, TVIK – DIV Valjevo, MIN – DIV Svrljig, DIV Obrežje i bivši TVIK u Kninu) ukupno izvozi više od 70 posto svoje proizvodnje, zapošljava 800-tinjak radnika, na godinu preradi 30-ak tisuća tona čelika, a za razliku od mnogih hrvatskih tvrtki nije visokozađužena – koeficijent zaduženosti lani joj je bio 0,56.
- DIV nije dugoročno zadužen. To nam omogućava jednostavniji pristup kratkoročnim kreditnim sredstvima i kreditnim linijama za realizaciju projekta gradnje nove tvornice u Kninu, što će biti naša prva dugoročna obveza. U odnosu potraživanja i dugova naša su potraživanja nekoliko puta veća i samo nas otežan priljev kunskih sredstava zbog nelikvidnosti hrvatskoga gospodarstva prisiljava na ta kratkoročna zaduženja – kaže Pappo.
Trenutna potraživanja tvrtke veća su, naime, od 100 milijuna kuna, a zbog teškoća u naplati tvrtka dio njih prodaje faktoring-poduzećima. Kad je riječ o prihodima, situacija je prilično stabilna; ekonomska kriza u tom dijelu nije previše našteta tvrtki. U 2010. očekuju se još bolji rezultati.
