Procjene rasta

I u najoptimističnijoj varijanti BDP iduće godine ne može rasti više od tri posto. Prognoze analitičara o rastu BDP-a u idućoj godini u rasponu su od nula do tri posto, što bi, ostvari li se, bilo dovoljno samo za tehnički izlazak iz recesije. Za izlazak iz gospodarske krize potreban je dvostruko brži rast.

Morni od recesije, straha i stezanja remena, sve češće iščitavamo razne analize, pa i bacamo pogled u nebo ne bismo li iz njega iščitali kad će mukama doći kraj. Ali utjehe nema ni u zvijezdama. Uzalud priče o rebalansu proračuna: što god Vlada sada učinila, koliko god rezala, ova je godina izgubljena. Zbog izbora, kad se obilno nagrađuje svaki glas, vjerojatno je izgubljena i iduća godina, pa se Hrvatska gotovo sigurno neće pokrenuti prije 2012. Da bismo mogli vraćati dugove i ostaviti nešto za sebe, treba nam rast od barem pet do šest posto, a toliko zasad možemo odgledati samo u kakvu znanstvenofantastičnom filmu.

I crnje je nego što se čini. Vlada će se, doduše, vjerojatno već iduće godine moći pohvaliti tehničkim izlaskom iz recesije, ali stvarnim i sadržajnim još dugo neće moći. Analitičari procjenjuju da ćemo ove godine dodatno pasti između 1,5 i 2,5 posto, iduće godine ‘rast’ BDP-a bit će oko ništice, a u srednjem roku nećemo rasti više od dva posto. Takvo je životarenje cijena ne-proizvodnog, neizvoznog, potrošačkog, korupcijskog modela razvoja koji nam vlast servira već 20 godina.

Ekonomist Guste Santini tvrdi da nikad nije bilo teže procijeniti kretanje BDP-a. Kaže da njegov ekonomski model stvarnost pokazuje crnjom, zato misli da ćemo ove godine pasti još 2,5 posto, a što će biti nakon izbora, nitko ne može predvidjeti: – Ako vlast nastavi ovakvu ekonomsku filozofiju, samo će naši vjerovnici moći procijeniti stopu rasta BDP-a. Hrvatska nema pojma što će joj se dogoditi sutra jer ne upravlja vlastitom privredom. Bit ćemo sretni s nultom stopom rasta iduće godine i s jedan do 1,5 posto u 2012. i 2013. Kad bismo došli do tri posto rasta, značilo bi to da smo radikalno promijenili ekonomsku politiku, kompletan gospodarski sustav i stavili ga u funkciju izvoznog orijentiranog privrede. Ali to je teško ostvarivo jer Vlada je propustila Ekonomskom fakultetu dati zadatak da napravi analizu i preporuči kako bi trebalo restrukturirati javna poduzeća, brodogradnju, poljoprivredu, subvencije pretvoriti u ono što one zapravo jesu, socijalnu pomoć – kaže Santini upozoravajući na to kako se ne treba nadati da će nas povući njemački stroj jer svjetska kriza nije stvorila ovu našu, pa se i nećemo oporaviti samo zato što se možda oporavlja Europa.

Za početak treba linearno odrezati 10 posto rashoda jer Hrvatska ne može podnijeti toliko potrošnju. Pa mi ne proizvodimo već 20 godina! Zatim treba zaustaviti rast nezaposlenosti, a to je…

Hrvoje Stojić, analitičar Hypo banke, unatoč navodno odličnoj turističkoj sezoni nije nabolje revidirao prognozu za ovu godinu. I dalje stoji na minus dva posto: – Turizam može samo kratkoročno utjecati na pozitivnu statističku volatilnost, ali mi turizmom ne upravljamo, on nam se jednostavno događa. Iluzija je da rast možemo temeljiti na njemu. On neće povećati životni standard jer nema veliku dodanu vrijednost koja može vući BDP. Dugo ročno je važniji pad investicija, ove godine vjerojatno 10 posto, a ni izvoz se ne oporavlja. U prvoj polovini godine porastao 12-ak posto, no kad se oduzme utjecaj prodanih brodova i nafte, to je samo dva posto. Istodobno su zemlje Istočne Europe izvoz povećale od 20 do 30 posto. Konkurentnost možemo povećati samo dramatičnim promjenama u privlačenju stranih investicija, što je malo izgledno jer imamo rigidnu strukturu ekonomije koja ne dopušta nagle pomake u konkurentnosti – misli Stojić.

Ključno je pitanje potencijalne stope rasta, one prema kojoj je gospodarstvo sposobno rasti neovisno o recesijama. U srednjem roku to je samo dva posto ili manje. S malom proizvodnjom i izvozom s jedne strane i visokom stopom nezaposlenosti s druge strane ne vidim kako bismo mogli rasti više – procjenjuje Stojić. Prijetnju za naš budući rast iščitava i iz svjetskih kretanja. Kaže da su analitičari mogućnost dvostrukog pada podignuli na čak 25 posto.

Analitičari Raiffeisen banke kažu da će gospodarskom padu najviše pridonijeti pad osobne potrošnje i investicija, a ne treba očekivati ni rast državne potrošnje jer manji priljev prihoda stvara pritiske na smanjenje rashoda. Jedino bi rast izvoza, potaknut blagim oporavkom potražnje na inozemnim tržištima, uz daljnji pad uvoza mogao pozitivno utjecati na kretanje BDP-a: – Prve blage pozitivne stope rasta možemo očekivati u drugoj polovini godine, od 0,5 do jedan posto, a trebale bi biti rezultat stabilizacijskih mjera ekonomske politike, uspješne turističke sezone, blagog oporavka domaće potrošnje i povećanja inozemnih investicija potaknutih optimizmom okončanja pregovora Hrvatske o pristupu EU. U cijeloj 2010. BDP bi mogao zabilježiti pad od 1,5 posto, a 2011. očekujemo rast od približno dva posto. U duljem razdoblju rast bi se mogao blago intenzivirati pa bi 2012. stopa rasta mogla dosegnuti do tri posto, a do 2015. godišnje stope rasta mogu biti nešto iznad četiri posto. No samo ako država provede najavljene strukturne reforme. U suprotnom te će stope rasta biti teško ostvarive, a nadati se možemo samo blagim stopama rasta i/ili stagnaciji – procjenjuju.

Rast prema inerciji od mršavih jedan ili dva posto u dućih će nas nekoliko godina još udaljiti od zemalja poput Poljske, Češke ili Slovačke koje su već iskoristile oporavak Njemačke i pogurale svoj izvoz. Umjesto da se željeznom rukom poput Angele Merkel bavi privredom na izdisaju, Vlada i premijerka Jadranka Kosor svoj ‘program’ još temelje na preživljanoj domoljubnoj retorici. Parola ‘svi imamo samo jednu domovinu’ neće zaposliti otpuštene, vratiti investitore, potaknuti proizvodnju ni osigurati novac za vraćanje dugova. Ali rad na temeljitom preoblikovanju ekonomije hoće. Samo ako nam izbori ne pojedu i idući četverogodišnji mandat.