Još se od antičkih vremena u kuhinjama diljem svijeta upotrebljavaju regenerativne i terapeutske namirnice kao što su klice različitih žitarica. Tako se u ‘Velikom herbariju kineske medicine’ iz 2700. godine prije Krista sojine klice preporučuju za liječenje edema, bolova u koljenu, grčeva, digestivnih problema, mrlja na koži i bolesti vlasista.
Kad je pak riječ o pšenici i njenim klicama, postoje zapisi koji tvrde da su prije važnih bitaka Atila i njegovi ratnici njima hranili svoje vatrene konje upravo kao što su to činili i Arapi sa svojim brzim jahaćim ljubimcima. Pšenične su klice bogate vodom, bjelančevinama i lipidima, mineralima poput natrija, kalija, željeza, kalcija i fosfora te vitaminima A, C i E, tijaminom, riboflavinom i nijacinom.
Danas je ta vrsta hrane zbog svoga velikog nutritivnog bogatstva ponovno otkrivena i na Zapadu. Pšenične klice izvrstan su izvor nutritivnih bogatih elemenata, a vrlo ih je jednostavno uzgojiti i pripremiti. Zrno će pšenice vrlo brzo prokljati stavite li ga u malo vode, nakon čega je klice jednostavno odvojiti od sjemenka.
Mogu se konzumirati sirove ili pak nakon kratkog kuhanja, kao salata začinjena uljem i solju ili kao dodatak povrću i voću. Lako ih je umiješati i u pire, nasjeckane dodati majonezi ili različitim umacima i raznim punjenjima te njima začiniti rižu i tjesteninu. U sve te, pa i neke druge, kombinacije možete uključiti vlastitu kreativnost i maštu.
