S rastom javnog duga raste i rizik od izbijanja fiskalne krize

Izgube li investitori povjerenje u to da država može upravljati javnim financijama, porast će kamate koje država mora plaćati na javni dug.

Prijatelji i znanci često me pitaju koliko će dugo hrvatska ekonomija izdržati rast vanjskog i javnog duga. Odgovor nije jednostavan u smislu da se objavi datum ili godina do koje će hrvatska ekonomija izdržati rast duga, ali ova kratka analiza može naznačiti posljedice fiskalnih i financijskih neravnoteža u ekonomiji. Podaci o hrvatskom vanjskom dugu od kraja travnja pokazuju da je on od kraja 2007. narastao sa 77 posto na čak 97 posto BDP-a, a s obzirom na to da se očekuje pad BDP-a u drugom kvartalu ove godine, on je uz inozemno zaduženje države i banaka dosegnuo 100 posto bruto domaćeg proizvoda. Uspoređujući hrvatski vanjski dug s onime drugih zemalja, uočavaju se znatne razlike: veći vanjski dug od Hrvatske imaju Slovenija (115 posto), Mađarska (140 posto), Bugarska (111 posto), a manji Češka (43 posto) i Slovačka (75 posto). Hrvatsku se prema tomu može smjestiti otprilike u sredinu. Međutim, kad riječ o njezinu vanjskom dugu, zabrinjava njegov nagli porast koji je izravna posljedica potrebe za financiranjem iz inozemstva i pada BDP-a, jer stvari su pod kontrolom dok dug raste istom (ili manjom) stopom kao BDP. Međutim, problem nastaje u recesiji, kad BDP zaroni u crveno.

Slično je i s javnim dugom. On je od kraja 2007. porastao s 42 posto BDP-a na 52 posto potkraj ovogodišnjeg ožujka. Naime, u posljednje dvije godine povećavao se do točke u kojoj je počeo rasti brže od BDP-a, što se ostvarilo 2009. Posljedica je to nekoliko činitelja: neravnoteže između proračunskih prihoda i rashoda dijelom zbog recesije, zatim naglog pada proračunskih prihoda uz nemogućnost brzog zaustavljanja rashoda i troškova financiranja deficiti koji rastu zbog rasta kamata i rasta osnovice na koju se obračunavaju. Daljnji dugoročni rast javnog duga u odnosu na BDP neizbježan je nastavi li se vo.

Unatoč dobroj kreditnoj povijesti i malom javnom dugu Irska je doživjela fiskalnu krizu nakon što je pala pod teret velikih obveza, uključujući one iz nedavne financijske krize. Ta je država 2007. bilježila javni dug od samo 20 posto BDP-a, a kamatne stope na njezine obveznice bile su na razini njemačkih obveznica, koje se općenito smatraju stabilnom i pouzdanom investicijom. U posljednje dvije godine irski je dug ubrzano rastao kako se država suočavala s velikim problemima svojih financijskih institucija i velikim padom ekonomske aktivnosti. Investitori su izgubili povjerenje u to da Irska može upravljati sve većim obvezama, zato su u ožujku prošle godine na njezine desetogodišnje državne obveznice tražili tri postotna boda više kamatne stope u odnosu na njemačke obveznice s istim dospijećem.

Nitko ne može predvidjeti kad bi se takav pesimističan scenarij mogao dogoditi Hrvatskoj jer ne može se odrediti kad će se, primjerice, ponovno uspostaviti ravnoteža između rasta BDP-a i javnog duga ili kad će izbiti nova fiskalna kriza koja će dići kamatne stope. Međutim, jasno je da se, zadrži li se dosadašnja ekonomska politika i bude li javni dug nezaustavljivo rastao, povećava rizik od izbijanja fiskalne krize.

Kad je riječ o hrvatskom vanjskom dugu, zabrinjava njegov nagli porast koji je izravna posljedica potrebe za financiranjem iz inozemstva i pada BDP-a.