Protivnika histeričnog rezanja proračunskih rashoda u razvijenom je dijelu Europe sve više, a slične se teze počinju rađati i među hrvatskim ekonomistima. Michael Kennedy, bivši savjetnik britanskoga Ministarstva financija, i lord Robert Skidelsky, profesor sa Sveučilišta u Warwicku, pozivaju se na vjerojatno najcitiranijeg ekonomista u krizi J. M. Keynesa. On je još 1937. upozoravao da je polet, a ne kriza, pravo vrijeme za stezanje u Ministarstvu financija.
Skidelsky tvrdi da nijedan ‘rezač’ ne može objasniti kako će smanjenje javne potrošnje, ako je privatna već smanjena, pridonijeti oporavku. Keynesova teorija, kaže, može objasniti zašto neće. Vlada jedina može spriječiti da ukupna potrošnja ne padne ispod razine prihvatljive zaposlenosti. Ako je privatna potrošnja smanjena, Vlada može povećati vlastitu ili smanjiti poreze. To bi povećalo deficit koji je već rezultat pada dohotka i rasta pomoći zbog recesije.
No deficit ima funkciju održanja ukupne potrošnje i proizvodnje u gospodarstvu. Svaki pokušaj da se on smanji prije nego što se poduzeća oporave pogoršat će stvari. Kad gospodarstvo počne rasti, deficit će automatski pasti, tumači Skidelsky. Većina domaćih analitičara, međutim, ne misli da se ta teorija može preslikati u domaće dvorište. Gust Santini, primjerice, kaže da si takvo što mogu priuštiti samo velike zemlje s plusom u platnoj bilanci, ali ne i male, otvorene zemlje poput Hrvatske koja nije štedjela u vremenima poleta.
