POSLOVNA

Da nam je tečajna politika drukčija, ljudi bi bili zaposleni, a onda ni veća rata kredita ne bi bila problem. Ako je moj proizvod jeftiniji i konkurentniji, ja ću i s nižom cijenom i maržom imati veći profit jer sam izvezao više jeftinije robe. Poljska je devaluirala zlot 30 posto, povećala izvoz i jedina u Europi nije u recesiji. To će se i kod nas dogoditi spontano, kad ne budemo više imali što rasprodavati i kad ljudi izađu na ulice. S prilagođenim tečajem mogli bismo otvoriti stotinu tisuća novih radnih mjesta, samo je pitanje koja će vlada imati petlju to učiniti – uvjereno je Brkić.

Topčić kaže da je problem što se u nedostatku dovoljno poslovnih prilika na tržištu osjeća velika konkurencija i što ima mnogo poslovnih ponuda ispod realnih tržišnih vrijednosti: Investitori su toga svjesni, zato tjeraju ponuđače na sniženja koja je nemoguće podnijeti. Zato s velikom pozornošću pristupamo svakom projektu, što je rezultiralo s nekoliko ugovorenih poslova. Tek u sljedećoj godini očekujemo mogućnost rasta, ali to ovisi o našoj organizaciji do kraja ove godine, kadrovskom jačanju i realizaciji izvoznih poslova. Ipak, najviše ovisi o tome hoće li Vlada i dalje pričati priče ili će se stvarno i odlučno uhvatiti ukoštac s problemima – misli Topčić.

Buđenje investicija, jedinog ‘alata’ koji nas može izvući iz recesije, ne ovisi samo o čišćenju proračuna – ulaganja ovise i o raspoloženju banaka za oživljavanje dugoročnih kredita. U bankama baš i ne prste optimizmom. U većini potvrđuju da su među poduzetnicima još najtraženiji krediti za likvidnost i obrtna sredstva. Od anketiranih banaka jedino se u Erste i Splitskoj banci nakon poduljeg zatišja polako oporavljaju novi investicijski krediti. U Ersteu kažu da se krediti za pokretanje investicija traže uglavnom u tri gospodarske grane: obnovljivim izvorima energije, reciklaži otpada i turizmu. Sličan trend primjećuju i u Splitskoj banci.

Potražnja za investicijskim kreditima blago se oporavljala podjednako u malim i srednjim kao i velikim poduzećima, no još je ispod razine ostvarene u razdoblju prije krize: Potražnja za investicijskim kreditima dolazi uglavnom iz proizvodnog sektora i ulaganja u obnovljive izvore energije; u sektoru trgovine investicije gotovo izostaju, a riječ dolaze iz segmenta velikih poduzeća. Također je vidljiv porast potražnje dugoročnih kredita za akvizicije tvrtki, pri čemu hrvatske kompanije srednje veličine kupuju mala i srednja poduzeća poznala tijekom krize radi jačanja vlastitih tržišnih pozicija. Najesen očekujemo nastavak vrlo blagog rasta investicijskih kredita, ali i nešto intenzivnije korištenje kratkoročnim kreditnim linijama. U srednjoročnim planovima glavni generator rasta ukupne kreditne aktivnosti trebao bi dolaziti iz poslovanja s pravnim osobama. No snažniji rast kredita poduzećima sprečava i dalje veći rizik plasmana – zaključuju u Splitskoj.

U HPB-u kažu da još prevladava potražnja za kreditima za likvidnost iako odnedavno raste i potražnja za investicijskim kreditima, uglavnom u turizmu (manji obiteljski hoteli) i nešto u prerađivačkim industrijama: Pad potrošnje utjecao je na sve dijelove gospodarstva i podjednako je zahvatio velika i mala društva. No može se uočiti da velike tvrtke ipak lakše podnose pad opće potrošnje jer su mali poduzetnici usmjereni na jednog ili malen broj dobavljača, odnosno kupca svojih usluga i proizvoda – ocjenjuju u HPB-u, gdje pripremaju nove kreditne linije i daljnje snižavanje kamata na kredite.

U Raiffeisen banci kratko su odgovorili da je u odnosu na prvo polugodište 2009. porasla potražnja za dugoročnim i kratkoročnim deviznim i kunskim kreditima. Ni iz Hypo banke nema više informacija, kažu da se još ne primjećuje znatniji oporavak potražnje za investicijskim kreditima. I dalje prevladavaju krediti za restrukturiranje bilanci/reprogramiranje dugova te kratkoročno financijsko praćenje/održavanje likvidnosti.

Nažalost, priznanje poduzetnika da su investicije još na čekanju potvrđuju i analitičari. Ante Babić misli da ulaganja još neko vrijeme neće rasti zbog nekoliko razloga. Recesija je zatekla nespremne mnoga poduzeća koja su se zaletjela u proširenje proizvodnje uoči recesije, zato se danas muče kako otplatiti leasinge i kredite. Iako je recesija, kamate se ne smanjuju, banke su uz to dodatno postrožile uvjete kreditiranja, a kolateralima poput nekretnina u recesiji se smanjila vrijednost – zaključuje.

Sav jad biznisa koji s Markova trga dršćući išče su svaki nov potez možda je najbolje sročio Topčić: Napustio sam svaku nadu da od Vlade mogu nešto očekivati. Zato više niti čitam niti pratim što govor. Previše sam zaokupljen poslovnim problemima, borbom na tržištu, time kako naplatiti potraživanja, skupiti svaki mjesec novac za plaće, poreze, platiti dobavljače. A kad ipak padnem u napast i pogledam na TV-u razgovore državnih dužnosnika na temu gospodarstva ili pročitam nešto u novinama, vrlo sam često poslije toga nesposoban za ‘normalan’ posao!