Ugodna i neugodna pozicija

Da HDZ i SDP postignu dogovor o proračunu u izbornoj godini, možda bi se otvorio put jedinoj političkoj kombinaciji koja može imati političku snagu za gospodarski zaokret.

Zoran Milanović i SDP su, barem na prvi pogled, u najugodnijoj situaciji: u ulozi kritičara mogu čekati da im vlast padne u krilo. Jadranka Kosor trenutačno je u najneugodnijoj poziciji. Zbog političkih odnosa u Vladi kao premijerka ne može provesti nikakve mjere koje bi mogle zaustaviti ili preokrenuti krizni trend: Milorad Pupovac već je gotovo u lijevoj koaliciji, kupuje samo dodatne ustupke prije konačnog prijelaza, Josip Friščić politički je lojalan, ali to naplaćuje cijenom koja je prešla granice (proračunske) izdržljivosti. Pitanje je uopće kako će takva koaličijska vlada donijeti proračun za sljedeću godinu. Pritom svako pokazivanje slabosti koaličijske vlade donosi negativne bodove samo premijerki i HDZ-u.

Ne i koaličkim partnerima i njihovim strankama. Osim toga Jadranka Kosor nema čvrst oslonac ni u vlastitoj stranci. Stoga se može očekivati da će ove jeseni SDP i Milanović ostati u poziciji upornih, ali ne previše agresivnih, ekonomskih kritičara Vlade, izbjegavajući ideološke konfrontacije. Da će se Jadranka Kosor više okrenuti preobrazbi stranke i vjerojatno provođenju unutarstranačkih izbora kako bi imala s kim izaći na parlamentarne izbore. A dotad je reforma na čekanju.

No to ne znači da ćemo imati politički dosadnu jesen. Naprotiv. Politička dinamika može se očekivati od SDP-ove i HDZ-ove manje braće koja će u sljedećih nekoliko mjeseci nastojati osigurati svoju opstojnost u Vladi ili barem u Saboru nakon sljedećih izbora. Vesna Pusić, koja zapravo politički personificira HNS, nastoji se nametnuti kao ideološki vođa lijeve koalicije koja svoju političku platformu gradi na političkoj i gospodarskoj (pretvorbenoj) kriminalizaciji HDZ-a, kritizirajući njegovu političku vladavinu s pozicija reaffirmiranih vrijednosti jugoslavenskog komunizma. Pusić i HNS nisu stranka koja ima ozbiljnu političku potporu, ali zato imaju potporu cijele mreže nevladinih organizacija i znatnu medijsku potporu.

Iz tih se krugova najesen mogu očekivati nove varšavske, nove inicijative za preimenovanja ulica, za progonom HDZ-a kao zločinačke organizacije… Josip Friščić ne može očekivati da će na sljedećim izborima glasove moći ‘kupiti’ poljoprivrednim subvencijama pa ne bi iznenadilo da je najesen s jednom nogom u Vladi, a s drugom na gas-papučici seljačkih traktora koje je država dosad kupila putem koaličijske političke trgovine.

Nakon neuspjelog rebalansa prvi sljedeći test političke odgovornosti, prije svega za HDZ i SDP, proračun je za sljedeću godinu. Da HDZ i SDP postignu dogovor o proračunu u izbornoj godini (recimo uza sporazum o datumu izbora), možda bi se otvorio put jedinoj političkoj kombinaciji koja može imati političku snagu za gospodarski zaokret i reformu države. To je, dakako, velika koalicija SDP-HDZ. Danas izgleda nemoguće. Nagodinu će možda postati moguće. Jer će u suprotnom položaj Zorana Milanovića kao šefa lijeve koaličijske vlade biti za nekoliko nijansi bezizgledniji od današnjeg položaja premijerke Kosor. I tako sve dok dvije velike stranke ne sjednu u istu vladu, uz dogovor o razvojnoj politici i temeljitoj reformi državne uprave, odnosno utemeljenju modernije države. Nagodinu će to biti nešto lakše nego koju godinu poslije.