10 MMF-ovih zadaća koje bismo morali napraviti

Objašnjava prof. Stubbs. Kao što kaže predstojnik Katedre za poduzetništvo i menadžment na VERN-u Ivica Katavić, osim povezivanja i ujedinjenja ekonomskih, pravnih, etičkih i filantropskih očekivanja društvene zajednice od poslovnih subjekata, fokus kolegija Poslovna etika na VERN-u temelji se na iniciranju potrebe integriranja etičkih standarda u svakodnevne poslovne aktivnosti.

Etika kao ekonomičan izbor – Ignoriranje etičkih standarda i normi društveno odgovornog poduzeća može biti veća opasnost za samo poduzeće nego što je to globalizacija. Nepridržavanje etičkih normi u poslovanju može uništiti poduzeće u vrlo kratkom roku što se, uostalom, pokazalo u slučajevima Enrona i Worldcom. Radi održivog razvoja i rasta poduzeća pokušavaju identificirati nove trendove poslovne etike tražeći odgovore na pitanja poput: kako koristiti poslovnu etiku za stjecanje povjerenja svih dionika i to pretvoriti u korporativnu prednost te koja su nova ‘Zlatna pravila’ za poslovnu etiku i korporativno upravljanje? Osim zakonskih minimuma koji su još elementi etike i društvene odgovornosti potrebni poduzeću da osigura održivi rast i razvoj? – objašnjava Katavić te naglašava da je jedan od pozitivnih efekata globalne krize sve veći interes studenata za identifikacijom uzroka krize i prijedloga rješenja problema. Studenti tako razvijaju osobna moralna načela čime dugoročno pridonose zajednici, društvu i poslovnom svijetu.

Usprkos tome, jedan od glavnih problema u poslovnoj etici nije na studiju, već u tome što se takva pitanja danas i dalje češće postavljaju na učilištima i sveučilištima nego u velikim kompanijama. Znanja i kolegiji vezani uz poslovnu etiku vrlo su nepopularni u poslovnom svijetu, a popularni su na poslovnim školama i među znanstvenicima. Stoga se u svijetu i kod nas istražuje taj nerazmjerni i mogućnosti snažnog međuutjecaja poslovne i akademske zajednice – kaže prof. Kristijan Krkač sa ZŠEM-a. S obzirom na to da još relativno malo kompanija dobre vrijednosti provodi u praksi, mnogi se bune da su kolegiji poput Poslovne etike nepotrebni teret u MBA programima te da se buduće menadžere u tom smislu ne može naučiti da ‘budu dobri’ ako to već nisu naučili kao djeca, odrastajući.

Naravno da se nikoga ne može naučiti etici i moralu. Ali ponavljanje teza, argumenta, mjerenja i načina djelovanja kao i vježbanje u samom odgovornom djelovanju te prije svega onemogućavanje prilika, motiva i racionalizacija neodgovornog djelovanja vode tomu da se količina neodgovornih postupaka ipak malo smanji. To je, naime, pokazao niz istraživanja – kaže prof. Krkač.

Prof. Katavić objašnjava da razlozi za etično ponašanje ne moraju biti nužno altruistični. Nitko neće svoj novac svjesno povjeriti neetičnoj banci ili nepotrebno riskirati ulaganjem u nepopularne kompanije koje su pod povećalom zbog neodgovornog poslovanja. Biti etičan zapravo je dobra poslovna strategija.

Jedna od posebnosti studiranja na ZŠEM-u jest i međunarodna razmjena u sklopu koje student može semestar svog MBA programa odlušiti na nekoj od mnogih škola i sveučilišta u inozemstvu. Tu mogućnost iskorištava čak sedam posto ZŠEM-ovih studenata.

Zagrebačka škola ekonomije i managementa u ožujku 2011. upisuje petu generaciju MBA studenata na smjerove marketinga, menadžmenta, financija i bankarstva, računovodstva i revizije, general MBA programa, upravljanja ljudskim potencijalima te kvantitativnih financija. Škola je prema istraživanju Eduniversal, akademske mreže visokog školstva, 2008. i 2009. proglašena najboljom poslovnom školom u Hrvatskoj. Velik je napredak postignut i u dobivanju AACSB-ove međunarodne akreditacije kako bi ZŠEM prvi u Hrvatskoj i među prvima u ovom dijelu Europe dobio tu prestižnu međunarodnu akreditaciju.

ZŠEM-ovi su programi suvremeno koncipirani i zahtijevaju uporabu odabrane literature poznatih svjetskih i domaćih autora. Nastava je interaktivna, na hrvatskom i engleskom jeziku, uz uporabu poslovnih slučajeva i simulacija te istaknute profesore, vrhunske stručnjake i menadžere iz vodećih hrvatskih tvrtki i ugledne i dokazane znanstvenike iz Hrvatske i inozemstva. Uz profesore sa ZŠEM-a na MBA studiju predaju profesori s milanskog SDA Bocconija, sa Sveučilišta Michigan te drugih sveučilišta iz SAD-a i Europe s kojima ZŠEM ima ugovore o međunarodnoj suradnji.

Studij traje godinu dana, odnosno dva semestra, nakon čega polaznici stječu titulu stručnog specijalista poslovne administracije (eng. Master of Business Administration).

Predavanja su prilagođena zaposlenim osobama, zbog čega su sva organizirana u poslijepodnevnom terminu. Kolegiji se održavaju u ciklusima između kojih je određena stanka tijekom koje polaznici izvršavaju obveze koje od njih zahtijeva kolegij. Svi kolegiji razvijeni su online i nalaze se na WebCT-u, platformi za učenje na daljinu; svaki polaznik upisom na studij dobiva svoje korisničke podatke za pristup platformi. Tako se polaznicima dodatno olakšava komunikacija s profesorima i drugim kolegama iz skupine. Jedna od posebnosti studiranja na ZŠEM-u jest i međunarodna razmjena u sklopu koje student može semestar svog MBA programa odlušiti na nekoj od brojnih škola i sveučilišta u inozemstvu. Tu mogućnost iskorištava čak sedam posto ZŠEM-ovih studenata za svoje usavršavanje na poznatim svjetskim poslovnim školama.

Školarina studijskih programa na Zagrebačkoj školi ekonomije i managementa obuhvaća sve oblike nastave, literaturu, korištenje bibliotekom, WebCT, mentorstvo, potporu Career Centra… Drugim riječima, osim školarine, koju se može plaćati i obročno kreditnim karticama ili kreditom poslovnih banaka, student nema nikakvih drugih troškova studija. Više od pola polaznika Diplomskog MBA studija na ZŠEM-u na obrazovanje i usavršavanje upućuje njihova tvrtka, koja snosi cijelu školarinu ili dio nje.

Što bismo morali prilagoditi, pokazuje na primjeru Srbije: Definirana su kvantitativna ograničenja za opći dug države, vanjski dug, tekuću proračunsku potrošnju, inflaciju. Usuglašeno je zatim i zamrzavanje plaća u javnom sektoru i mirovina. Obvezala se prihvatiti i zakon o mirovinskoj reformi i novi zakon o proračunu, najavljena je i porezna reforma. Obvezala se i na privatizaciju 40 posto Telekoma Srbije, JAT-a, Galenike i nekih drugih državnih poduzeća – kaže.

I Ukrajina, kojoj je ljetos odobreno 15 milijardi dolara zajma, obvezala se na postizanje fiskalne održivosti razinom deficita koji se može financirati na tržištu, ograničenje javnog duga uz strukturne reforme mirovinskog sustava, javne administracije i poreznog sustava, reformu energetskog sektora (smanjenje deficita državne naftne kompanije Naftogaza, promjena tarifne politike). Obvezala se na reformu i jačanje financijskog sustava, rješavanje pitanja problematičnih banaka, objašnjava Ognjenović.

Fiskalna disciplina – Zvuči poznato? Dakle, ne bi nam radili ništa što već ne znamo. Sve smo to već prolazili u nekoliko različitih aranžmana, a glavni su problemi zapisani i u posljednjem službenom dokumentu MMF-a o Hrvatskoj iz svibnja ove godine, u izvješću nakon konzultacija prem članku IV. Misiju je vodila Zuzana Murgasova, koja bi vjerojatno ostala zadužena za nas i kad bismo ponovno zatražili pomoć. Dijagnoza stanja nije reprezentativna. Zaključili su da smo rasli na pogrešnim temeljima, da nam se konkurentnost s godinama pogoršavala (jedinični trošak rada uglavnom raste), zbog čega bilježimo slabe izvorne rezultate. Gospodarstvo nam je opterećeno prevelikom uključenošću države. Privatizacija je nepotpuna, tržište rada rigidno, s malom participacijom radne snage, a poslovno okruženje skupo. Stabilan tečaj osigurao je sidro za financijsku stabilnost, ali pridonio je i gomilanju ranjivosti; među ostalim smanjio je percepciju tečajnog rizika i pridonio prezaduženosti u stranom valuti. Bez jačanja fiskalne discipline i srednjoročno uravnoteženog proračuna MMF-ovci ne bi ni sjeli za stol.

MMF prije izbora? Tražili bi omekšavanje rashoda, smanjenje mase plaća, reviziju parametara za socijalne naknade, dovršetak privatizacije. Što bi sve to značilo za realni sektor? Kratkoročno bi potražnja na domaćem tržištu pala jer bi se zbog linearnog smanjenja plaća (liječnicima, profesorima, policajcima jednako kao i državnim činovnicima) smanjila kupovna moć. Poduzeća bi tako bila prisiljena okrenuti se inozemnom tržištu. U tome bi im pomoglo rezanje subvencija koje bi se slijevale u izvozni sektor, a ne u državne gubitaše. Takvo smanjenje rashoda ostavilo bi dovoljno prostora za porezno rasterećenje poduzeća i povećalo konkurentnost gospodarstva. Kratkoročne bi žrtve bile velike, ali dugoročno jedino rješenje, no upravo su zato mali izgledi da MMF-ovce pozove bilo tko iz kratkovidne Vlade.

Doduše, i blic-anketa među ekonomistima pokazuje kako ni neki od njih više nisu sigurni da MMF sad ima smisla. Velimir Šonje, donedavno najveći zagovornik dolaska ‘svjetskog policajca’, misli da je pitanje sada više hipotetsko jer je, kaže, teško zamisliti MMF-ov dolazak u uvjetima kad ni Vlada ni HNB ne žele aranžman s njime, a do izbora je otprilike godinu dana. Aranžmani s MMF-om sklapaju se na razdoblje dulje od godinu dana, pa je upitno bi li MMF želio ikakav sporazum s Hrvatskom kao što je upitno i bi li hrvatske vlasti htjele sporazum s njime, tumači Šonje. No drugi misle da to i nije loš izbor. Šantić kaže kako je već potrajao 2008. upozoravao da će Hrvatska bez MMF-a teško dinamizirati reforme procese, prije svega smanjiti javnu potrošnju. Pokazalo se da se od druge polovine 2008. nisu dogodile promjene ni u strukturi ni u visini javne potrošnje. Đurđica Ognjenović također misli da smo ga potrajao 2008. trebali pozvati upomoć. Dosad bi, kaže, sigurno bile donesene odluke koje bi, koliko god grube bile, dugoročno donijele određeni pomak. Hrvatska je već izgubila mnogo vremena s ne baš sretnim i spremnim vlastitim rješenjima i površnim mjerama koje nisu donijele željene pozitivne učinke, a strukturnih reformi nije ni bilo. Naš anonimni analitičar objašnjava da to i nije tako jednostavan proces. Kad bi ga Vlada i pozvala, trebalo bi nekoliko mjeseci da se iskristaliziraju uvjeti, no nema sumnje da ne bi dopustio rast deficita u 2011. kao što će biti u ovoj godini, dakle od šest do 6,5 posto BDP-a.

Kvasac, sol i okljjevanje – Analitičari upozoravaju na to da smo izbjegavanjem reformi povećali javni dug za više od 40 milijardi kuna u posljednje dvije godine, sve obveze države refinancirali smo po znatno skupljim uvjetima (6,5 do sedam posto), a s MMF-om bismo mogli dobiti sredstva po znatno povoljnijim uvjetima (oko dva posto) i njima financirati reforme. U situaciji u kojoj se Vlada ne želi zamjeriti biračkom tijelu mogla je pozvati MMF od kojeg bi dobila novac za reforme i još bi imala alibi za nepopularne mjere koje ionako mora provesti. S debelim minusom u platnoj bilanci, nikakvim izvozom, proizvodnjom na izdisaju baš nemamo izlaznih opcija. Ne bude li netko iz vlasti razuman i pozove je da nam pomogne (kad to ne želimo sami), Misija će nam stići u posjet tek u svibnju 2011., a tada će za nas biti prekasno. Židovi su davno upozoravali da su tri stvari korisne u malim dozama, a štetne u velikim: kvasac, sol i – okljjevanje!